Monstrumi koji su počinili masakr u Aleksincu kao da su izučavali organizaciju i način ubistava koje su počinili pripadnici klana Veljka Belivuka. Saznanja iz istrage ukazuju da kobne noći između 26. i 27. septembra u izvršenje stravičnog zločina nisu ponijeli mobilne telefone jer su znali da mogu da budu locirani. Poslije zločina su spalili tragove da bi uništili ključne dokaze, što je radio i Belivukov klan. To, međutim, nisu sve sličnosti.
Tijela supružnika Gorana (57) i Gordane (56) i njihove kćerke Lidije Đokić (25), koji su ubijeni pištoljem, a zatim spaljeni u selu Tešica, i dalje su na obdukciji, kojom je zasad, prema saznanjima Kurira, utvrđeno da im je presuđeno s ukupno četiri metka kalibra devet i 7,65 mm.
Kako se saznaje, sve ukazuje da su ubice Đokića izvjesno vrijeme kovale monstruozni plan, za koji su ideje vukli najvjerovatnije iz brojnih detalja o likvidacijama žrtava Velje Nevolje.
- Napadači su Đokiće pratili izvjesno vrijeme da bi saznali gdje se sve kreću, te da bi osmislili na kojem dijelu puta im je najpogodnije da presretnu njihov automobil. Iz brojnih podataka o djelovanju Belivukovog klana saznali su da je najbolje da mobilne telefone ne nose sa sobom jer su znali da će ih bazne stanice locirati na svakom mjestu. Belivuk je saradnicima uvijek napominjao da žrtve uvjere da ne ponesu telefone. Takođe, isto kao i "kavčani", i ubice Đokića su žrtvama gledale u oči. Goranu je kobni metak ispaljen u lice - otkriva izvor iz istrage.
Inspektori su na baznim stanicama koje pokrivaju rejon Aleksinca, Moravca i Tešice kontrolisali oko 600 telefonskih komunikacija tokom kobne noći. Samo šest telefona nije pripadalo lokalnim mještanima. Opsežnom istragom i oni su provjereni, ali je ustanovljeno da te osobe nemaju veze sa zločinom.
Što se tiče uklanjanja ključnih dokaza, ubice Đokića vidjele su da je Belivukova grupa nakon masakriranja pripadnika suparničkih ekipa, palila odjeću i sve što je ostalo iza pokojnika.
- Nevoljini ljudi su, nakon bacanja samljevenih ljudi u rijeku, na obali spaljivali svoju odjeću i odjeću pokojnika, kao i sve njegove lične stvari. Ubice porodice Đokić na isti način su htjele da onemoguće forenzičarima da na njihovim tijelima pronađu DNK tragove koji su ostavili na njima, pa su, kada su ih usmrtili hicima iz pištolja i bacili u jamu, čekali da tijela potpuno izgore, a onda su preko njih stavili daske u nadi da ni ostatke pokojnika nikada neće naći. Takođe, to mesto u selu Moravac su posebno odabrali jer je udaljeno od kuća, pa plamen nije mogao da privuče mještane - ističe sagovornik Kurira.
U zločin je, vjrovatno, bio upleten neko ko je bio blizak Đokićima. I sve žrtve Belivukovog klana bile su na neki način povezane s njim ili s nekim od njegovih ubica.
(Izvor: Kurir)
