Ovako za Blic počinje priču Milica Perić, majka trinaestogodišnjeg dječaka Nikole Perića kojeg je, kako se vjeruje, grupa Albanaca sinoć pretukla u selu Gojbulja nadomak Vučitrna.

– Bili smo kod kuće, kada je komšija dotrčao i rekao: “Nikola je povrijeđen, hajde, hitno moramo da ga vodimo kod doktora”. Kada sam to čula presjeklo me je, nisam znala gdje se nalazim. A tek kada sam ga vidjela, nisam znala gdje sa sobom – priča Milica.

Nikola je sinoć primljen u Kliničko bolnički centar u Sjevernoj Mitrovici, a nakon saniranja zadobijenih povreda, zadržan je sve do jutros.

Danas je sa roditeljima kod kuće, a ima vidne povrede iznad oka, podlive i posjekotine na rukama i nogama, oko vrata ogrebotine, modricu na stomaku…

– Pitala sam ga šta se desilo, ispričao mi je da je sa braćom i drugom igrao fudbal, i da su ih iznenada, iz čista mira, pojurili nekoliko starijih Albanaca od 16 i 17 godina. Ostali su pobjegli, ali našeg NIkolu su stigli. Oborili su ga na zemlju, šutirali nogama i rukama, čak su ga udarili i kamenom u glavu. Zato i ima hematom – jedva uspijeva da savlada suze Milica.

Srce joj se, dodaje ona, steglo kada joj je rekao: “Mama, nisam imao snagu da bježim! Pošao sam, ali nisam uspio da se odbranim, i ostao sam dole”.

– Dozivao je nekog da mu pomogne, ali ga niko iz obližnje porodice nije čuo. Cijeli dan nismo imali struju, agregat je radio i zagušio njegove povike – priča Milica.

Kaže i da su ga i ranije jurili biciklama, ali da im je tada pobjegao. Ovaj put su bili brži od njega.

– Ne znam šta ih je isprovociralo, vjerovatno im je pažnju privukao lančić sa krstićem koji je nosio oko vrata. Pocijepali su mu majicu, pokidali su mu lančić, otud mu i te ogrebotine oko vrata koje su mu napravili dok su ga vukli. Muž ga je poslije našao pored mesta na kojem su ga tukli – kaže Milica.

Nikola je, dodaje ona, danas dobro, neće da pokaže da je uplašen i dječački smišlja i nabraja kako će da uzvrati svojim napadačima. Ako ih prepozna.

– Stalno priča: mama, ja ću njima ovo, ja ću njima ono, samo kada ih prepoznam. Konačno se malo smirio, a meni tek sada nije svejedno. I prije sam se plašila, ali me je tek sada strah da ga pustim i da izađe. Mogla sam ranije bar da ga pošaljem da ode do prodavnice, ali posle ovoga ne znam šta da radim – kaže Milica.

U Gojbelju inače ima dvadesetak srpskih kuća, mješovita je sredina, ali i pored ovog napada porodica Perić ne pomišlja da se iseli.

– Ni na kraj pameti mi nije da idemo. Ovdje smo cijeli život i ne planiramo nigdje da idemo. Čak ćemo popraviti pokidani lančić, kako bi Nikola mogao ponovo da nosi – priča Milica.