Svjedočili su Stefanov otac, Mihailo Balić, i Milica Zečević, koja je bila na autobuskoj stanici u trenutku nesreće.

- Ostajem pri iskazu koji sam dao zamjeniku javnog tužioca, a gdje sam istakao da sam tog dana bio u posjeti kod oca u Ulica Pana Đukića, gdje sam išao kako bi se moja djeca igrala sa djecom mog brata. Kući smo krenuli u sumrak, kretali smo se lijevom stranom Ulice Pana Đukića, ka Ulici Marijane Gregoran. Krenuli smo na autobusko stajalište kako bismo otišli kući. Na pješačkom prelazu sam pogledao lijevo, desno, lijevo. Na udaljenosti od oko 100 metara vidio sam automobil koji je išao normalnom brzinom, te sam procijenio da je bezbjedno da pređemo - rekao je Mihailo.

On je dodao da je potom na polovini pješačkog prelaza osjetio udarac u rebra od kog se okrenuo za 90 stepeni.

- Djeca su bila pola koraka iza mene, nismo još došli do druge polovine pješačkog prelaza, bili smo blizu sredine kolovoza kada je došlo do udarca. Nakon mog udarca vidio sam da mi nema djece. Na više od 10 metara udaljenosti vidio sam da nešto leži sklupčano, pretpostavio sam da je to neko od moje djece, dozivao sam ih. Stefan je ležao malo iza oznake za autobusko stajalište, krkljao je. Pošto sam doktor medicine, pretpostavio sam da je u pitanju prelom baze lobanje. Zenice su bile raširene, što u našem poslu nije dobar znak. Ustima sam mu vadio krv iz usta i nosa, kako se ne bi ugušio.

On je istakao da je zamolio prisutne da mu nađu drugog sina, Luku.

- Pitao sam ih da li je živ jer ga nisam čuo. Rekli su da je živ, a tada sam pitao da li lažu, na šta su oni dodali da ne lažu i da ga čuva jedna gospođa.

Ubrzo je došla policija i dvije ekipe hitne pomoći. Pedijatrijska ekipa zbrinula je Stefana, dok je ekipa za odrasle zbrinula njega i Luku.

- Odvezli su nas u UC, gdje su oba dječaka bila na reanimaciji. Rekli su mi da su Stefana reanimirali. Bio je klinički mrtav, oni su ga vratili u život. Nažalost, preminuo je 4 dana kasnije.

Njegov drugi sin Luka je, kako je ispričao, zadobio zatvoren prelom butne kosti. Šest nedjelja je bio u gipsu, a potom išao na rehabilitaciju u Tirpivu i Banju Koviljaču, te sada može da hoda.

Na pitanje sudije kakvi su vremenski uslovi bili to veče, Balić je odgovorio da je padala jaka kiša, ali da još nije bio pljusak.

- Nije bilo rasvjete, ali prodavnica kod pješačkog prelaza 356 dana u godini sija kao Las Vegas. Obasjava sigurno pet metara, uključujući i pješački prelaz. Kao što sam rekao, automobil sam vidio na udaljenosti od oko 100 metara, procijenio sam da je bezbjedno da pređemo, ali nas je na polovini, iz meni nepoznatih razloga, udario automobil. Kada sam se drugi put okrenuo, vidio sam da se automobil kreće enormnom brzinom. Ne mogu da dam procjenu na kojoj se udaljenosti nalazio - rekao je Mihailo i dodao da je vozač, ali da ne vozi već 17 godina i da mu poslije ove nesreće "ne pada na pamet da vozi".

Na pitanje sudije da li je u bilo kom momentu okrenuo leđa pješačkom prelazu, odgovorio je odrično.

- Djeca su naučena da me lupe po ruci da znam da su tu. Nisam ih držao za ruke. Sve vrijeme sam bio okrenut ka pješačkom prelazu. Djeca su bila pola koraka iza mene. Stefan je držao Luku za ruku,  Mene udarac nije bolio. Logika bi rekla da sam udaren u lijevo rebro, ali se na kraju ispostavilo da imam povredu desne strane rebara - dodao je.

On je sudiji i na skici potvrdio na kom je dijelu pješačkog prelaza došlo do kontakta sa automobilom, istakavši da je njega udario na liniji koja označava kolovoz a da dječaci "do nje nisu stigli".

U odgovorima na dodatna pitanja branioca optuženog odgovorio je da je na osnovu farova zaključio udaljenost automobila kada ga je vidio prvi put, da su djeca uvijek pratila njegove radnje, kao i da je nakon kontakta sa automobilom ostao na nogama, ali da je ostao bez jedne patike.

Otac Stefana Balića je nakon svog svjedočenja napustio sudnicu.

Drugi svjedok bila je Milica Zečević, koja se u momentu nesreće nalazila na autobuskom stajalištu. Ona je istakla da ostaje pri izjavi koju je dala zamjeniku javnog tužioca i dodala da je te večeri padala jaka kiša.

Advokat Žarko Jeknić zatražio je da se Galiću ukine pritvor.

- Predlažem da se pritvor ukine ili zamjeni blažom mjerom. Svako rješenje o produženju pritvora je identično. On ni hipotetički ne može da počini slično djelo. Okrivljeni je vodoinstalater, radionica mu se nalazi u okviru kuće. Ima svoje djece, supruga mu ima platu 40.000 dinara. Na ovaj način mu je onemogućeno da održava domaćinstvo - rekao je Jeknić.

Tužilac je odbila ukidanje pritvora i dodala da dokumentacija izgleda isto jer su isti i razlozi za pritvor.

Sljedeće ročište zakazano je za 10. decembar, kada će biti saslušani ostali svjedoci.

Galić: Osjećam ljudsku krivicu

Podsjetimo, Galić je u svom svjedočenju izjavio da osjeća ljudsku krivicu zbog tragedije koja se dogodila i detaljno opisao kobno veče.

Galić u odbrani tvrdio da djecu uopšte nije vidio na pješačkom prelazu jer su oko prelaza bila parkirana vozila. Izjavio je saučešće porodici Balić, navodeći da zna da im to sada ništa ne znači.

Dodao je da ima utisak da živi u nekom "prokletstvu" jer mu je autobus pregazio rođenog brata od devet godina na njegove oči, dok mu se otac poginuo 2005. godine spasavajući djevojku koja se davila i moru u Crnoj Gori.

Podsjetimo, Galić je na početku suđenja krajem septembra kratko izjavio da nije kriv za krivično djelo koje mu se stavlja na teret, dok se u julu na saslušanju pred tužiocem branio ćutanjem.

Prvo osnovno javno tužilaštvo u Beogradu, optužnim prijedlogom protiv Galića, od suda traži da ga osudi na jedinstvenu kaznu od 10 godina zatvora zbog krivičnih djela teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja i nepružanje pomoći licu povrijeđenom u saobraćajnoj nezgodi, kao i mjeru bezbjednosti Zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od pet godina.

Više puta je bio osuđivan, i to dva puta zbog izvršenja saobraćajnih djela.

Tereti se da je 18. jula oko 20.15 upravljajući putničkim vozilom u Ulici Marijane Gregoran izazvao saobraćajnu nezgodu tako što je vozilom udario i oborio tri pješaka, koji su kolovoz ulice prelazili na obilježenom pješačkom prelazu, a zatim je napustio lice mjesta, ostavljajući bez pomoći lica čije je povrede prouzrokovao.

U nezgodi su djeca S. B. (9) i L. B. (5) koja su prelazila ulicu u pratnji oca zadobila teške tjelesne povrede, a devetogodišnji dječak je od povreda preminuo u bolnici 22. jula.

Otac M. B. zadobio je za sada lake tjelesne povrede.