Mihailović je bio redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i dobitnik je mnogih književnih nagrada i priznanja.

Njegov književni opus obuhvata pripovijetke, romane i drame. Djela su mu prevođena na više evropskih jezika.

Roman "Kad su cvetale tikve" prvi put je objavljen 1968. godine i izazvao je značajnu reakciju socijalističke vlasti.

Predstava koja je trebala da se izvede u Јugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu po ovom romanu zabranjena je prije nego što je izvedena premijera.

Mihailović je smatrao da ju je Tito lično zabranio na insistiranje komunističkog zvaničnika Edvarda Kardelja.

Osim ovog, Mihailović je objavio i djela "Frede, laku noć", "Petrijin venac", "Čizmaši", " Goli otok", "Crveno i plavo", "Vreme za povratak", "Gori Morava", "Lov na stenice", "Uvođenje u posao" i druge.

Mihailović je rođen u Ćupriji, 17. novembra 1930. godine.

Studirao je Filozofski fakultet u Beogradu na Grupi za jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik.

Fakultet je završio 1957. godine, ali nije uspio da nađe stalno zaposlenje, često je mijenjao posao.

Mihailović je tvrdio da je došao u sukob s Upravom državne bezbednosti /UDBA/, pošto se pobunio protiv hapšenja svojih drugova, koji su uhapšeni zbog političkih viceva.

Nakon toga, jedan svjedok je izjavio da se Dragoslav Mihailović od samog početka opredijelio za rezoluciju Informbiroa, kao i da je izjavio da je Tito "američki špijun" i da je partija "likvidirala SKOЈ".

Godine 1949. izbačen je iz kandidature za člana Komunističke partije Јugoslavije, a 15. septembra 1950. godine je uhapšen.

Na Goli otok prebačen je 28. februara 1951. godine i tamo je proveo 15 mjeseci.