Oslobodođeni su nekadašnji komadant JSO Milorad Ulemek Legija koji nije prisustvovao izricanju presude, Zvezdan Jovanović, Veselin Lečić, Dragiša Radić, Vladimir Potić, Dragoslav Krsmanović i Mića Petraković.

Predsjedavajući sudskog vijeća Dragomir Jerasimović je rekao da je oslobađajuća presuda donijeta poslije detaljnog uvida u materijalne dokaze i iskaze svjedoka na osnovu kojih je zaključeno da nije riječ o pobuni, već o protestu. 

On se pozvao i na stenogram sa sjednica vlade kojima je predsjedavao premijer Zoran Đinđić, na kojima je konstatovano da nije bila ugrožena bezbjednost države i da je na njima korišćena riječ protest, a ne pobuna. 

U prilog svojoj presudi, on je kazao da vlada nije proglasila vanredno stanje i da službe bezbjednosti nisu stavljene u borbenu gotovost. Jerasimović je kazao i da nije bila ugrožena bezbjednost građana, o čemu svjedoče zabilježeni video materijali. 

On je naveo da su biši pripadnici Surčinskog klana svjedočili na osnovu posrednih dokaza tokom postupka. Kazao je i da su svjedočenja Čedmora Jovanovića i bivšeg ministra Dušana Mihajlovića bila u suprotnosti s dokazima i da su u pitanju "naknadna sjećanja". 

"Da nije bilo oružane pobune u tome govori u prilog kako se ponašala država Turska u takvoj situaciji, ovdje su takve rekacije izostale", kazao je sudija. 

U završnim riječima tužilaštvo za organizovani kriminal tražilo je da svi optuženi budu osuđeni na zatvorske kazne, dok je odbrana predlagala oslobađajuću presudu jer po njima nije bilo pobune, već je riječ o protestu. 

Po optužnici tužilaštva od 9. do 17. novembra 2001. godine JSO je otkazala poslušnost komandi, povukla svoje pripadnike u centar u Kuli, prekinula komunikacije s komandom i u više navrata odbila zahtjeve načelnika resora, ministra unutrašnjih poslova i tadašnjeg premijera Zorana Đinđića, da prekinu pobunu. 

Operativni dio JSO borbenim vozilima i naoružanim ljudstvom u dva navrata je blokirao autoput 10. novembra Novi Sad-Subotica, a 12. novembra autoput kroz Beograd kod Sava centra. 

Na taj način je, kako se navodi u optužnici, vrlo jasno iskazana spremnost Jedinice za primjenu nasilja ako se ne prihvate njeni ultimativni zahtjevi za smjenu tadašnjeg ministra policije Dušana Mihajlovića, načelnika resora DB-a Gorana Petrovića i njegovog zamjenika Zorana Mijatovića. 

Takvim postupanjem Jedinice, bili su neposredno ugroženi bezbjednost i ustavni poredak zemlje, navodi se u optužnici. 

Pobuna JSO je označavana kao uvod u ubistvo premijera Đinđića, za šta zatvorske kazne od 40 godina služe Milorad Ulemek i Zvezdan Jovanović. 

Pobuna JSO je okončana pošto je Đinđić pristao na kompromis i smijenio načelnika resora DB-a Gorana Petrovića i njegovog zamjenika Zorana Mihajlovića i na njihova mjesta postavio Andriju Savića i Milorada Bracanovića, bliskog Ulemeku. 

Formalni razlog za pobunu bio je hapšenje braće Banović, optuženih pred Haškim tribunalom. 

Sudski proces počeo je 2012. godine i stranke u postupku imaju pravo žalbe Apelacionom sudu.