Rutoviću je presuda izrečena u odsustvu, jer je od tog događaja u bjekstvu i za njim je na snazi crvena potjernica, a Muminu je ukinut pritvor.

Njima je sud izrekao jedinstvene kazne za krivična djela nanošenje teških tjelesnih povreda, nasilničko ponašanje i nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja.

Ovo je prvostepena presuda na koju i odbrana i tužilaštvo imaju pravo da ulože žalbe.

Prema optužnici njih dvojica su učestvovali u ranjavanju Rankovića, koji u ovom postupku ima status oštećenog.

On je ispitan prošle godine na suđenju, ali je naveo da se ne sjeća ničega od ulaska u restoran, nije se pridružio krivičnom gonjenju optuženih, niti je istakao zahtčev za odštetu.

Mumin je djelimično priznao krivicu, odnosno da je nanio teške tjelesne povrede Rankoviću, ali je negirao da je tom prilikom pucao, tvrdeći da je do opaljenja njegovog pištolja došlo usljed "guranja i otimanja“.

Kategorično je tvrdio da na Rankovića nije pucao ni Rutović.

Incident je zabilježen kamerama hotelskog restorana.

Prema navodima optužnice, Rutović i Mumin su došli u hotel Park 22. marta 2017. oko 20:30 i nakon verbalnog sukoba između Rutovića i Rankovića koji je sjedio sa društvom za stolom, nanijeli su mu teške tjelesne povrede.

Mumin je optužen da je pištoljem više puta udario Rankovića u glavu i tako ga onesposobio, dok je Rutović potom Rankovića u noge ispalio više projektila, od čega se ovaj našao na podu.

Potom su ga, prema optužnici, zajedno sa još jedim NN licem udarali flašama i čašama u glavu, a potom pobjegli sa lica mjesta.

Prilikom incidenta u hotelu Park, Ranković je upucan u obe noge.

On je vlasnik Hepi televizije i kompanije Imvej u okviru koje posluju brojna preduzeća.

Rutović je jedan od rijetkih preživjelih aktera filma „Vidimo se u čitulji“, koji se bavi fenomenom „žestokih momaka“ iz kriminalne sredine u Srbiji početkom devedesetih.