Kako nezvanično saznaje Blic, Zoroja je došao u kuću Dimića juče oko 16 časova gdje su se posvađali oko nekih neraščišćenih računa što je izgleda dovelo do obračuna.

– Prigrevica je malo mjesto u apatinskoj opštini i svi se međusobno poznaju tako da je policija operativnim radom u sadejstvu sa nadležnim javnim tužilaštvom za vrlo kratko vrijeme utvrdila da se žrtva i ubica poznaju od ranije. Zoroja je kod Dimića došao bijesan u želji da rasprave nešto te se nakon kraće svađe vratio do svoje kuće u susjednoj Karađorđevoj ulici odakle je poneo pištolj i ručnu bombu. Vratio se kod Dimića i hladnokrvno ga ubio, a zatim se vjerovatno zaputio kući te je u trenutku rastrojstva, valjda kada je shvatio šta je učinio, skrenuo na obližnji poljski put i na stotinak metara od ulice se raznio ručnom bombom oko 16.30 časova – priča za Blic izvor blizak istrazi.

Prema njegovim riječima, istraga ne isključuje mogućnost da je do obračuna došlo zbog nekog duga ili zajedničkog ulaganja koje se izjalovilo, prenosi Blic.

– Dva dana prije ove tragedije na zidu kuće Dimića pojavio se grafit za sada nepoznatog autora u kom se uz uvrede sada pokojni Dimić poziva da “vrati 10 posto go*no”. Prema jednim informacijama, Zoroja je pozajmio novac Dimiću da započne neki posao a da mu ovaj za uzvrat daje 10 odsto od zarade, dok se po selu priča i da je Zoroja dao Dimiću novac koji mu je zbog kašnjenja u otplati rekao da će mu pozajmljeno vratiti sa kamatom. No, istraga koja je i dalje u toku će utvrditi detalje ove tragedije a pravu istinu o motivu i uzroku sukoba pokojnici su sa sobom odnijeli u grob – priča sagovornik.

Prigrevčani i dalje u čudu prepričavaju ovaj događaj i odmahuju glavom u nevjerici da su dvije porodice zavijene u crno nakon svega što su u životu prošle.

– I jedna i druga porodica pobjegla je iz Krajine za vrijeme ovog posljednjeg nesretnog rata i skrasili su se u Prigrevici gdje su počeli normalno da žive. U početku je to bila borba za goli opstanak ali su se konačno svi skućili i živjeli kako dolikuje. Nikola i Simo su bili relativno mladi kada su došli pa se i ne sjećaju kroz kakvu su sve golgotu prošli njihovi roditelji i rođaci. Možda da se sjećaju tih dana, možda im ne bi palo na pamet da se svađaju zbog ko zna čega jer ništa ne može biti opravdanje da se nekome oduzme život. Poznajem ih obojicu, bili su to dobri momci, malo prgavi, ali takvi smo svi mi Krajišnici. Ne damo na sebe. Tako je vjerovatno i ovdje bio slučaj. Nijedan ni drugi nisu htjeli da popuste misleći da su u pravu te su zavili cijelu Prigrevicu u crno. Iz rata pobjegli da bi u miru tako strašno skončali – priča nam jedan stariji Prigrevčanin u neverici.

Jedan od komšija kaže da je Simo bio povučen dečko, da se tu rodio i odrastao i radio u pivari.

– Došao sam da obidjem djetelinu na svojoj njivi, i tu do moje vidim njegov auto, tad sam shvatio da se ovde ubio – ispričao je komšija.

Motiv zločina ostaje misterija

Po nalogu višeg javnog tužioca tijela pokojnih Zoroje i Dimića prebačena su po službenoj dužnosti u novosadski Institut za sudsku medicinu na obdukciju ali nezvanično saznajemo da nadležni ne očekuju puno pomoći od rezultata koje će dobiti iz te medicinske ustanove jer je već zaključeno da je došlo do ubistva i samoubistva koji sami po sebi zatvaraju slučaj zato što su i žrtva i počinilac preminuli i zato što za sada ne postoji osnov sumnje da je u ovoj tragediji učestvovalo neka treća osoba tako da je ostao nepoznat samo motiv zločina.