Šapčanka Slađana Marija Simić odlučila je da se bavi poslom tipičnim za muškarce, a u svom preduzeću nije gazdarica, već jedna od najvrijednijih radnica. Tako motiviše i druge žene da se osamostale i postanu ekonomski nezavisne.
U perionici u Vlade Jovanovića u Šapcu skoro ništa nije kao u drugim uslužnim radnjama koje se bave pranjem automobila. Na prvi pogled, sve je čisto i uredno, od pod konac složenih krpa, preko sredstava za pranje i poliranje, do odjeće i obuće. A radnja, ukrašena kao da se ovdje čeka u redu za manikir. Kada se bolje pogleda u radnike, na opšte iznenađenje, sve su djevojke. Tako je odlučila vlasnica, koja je prva među jednakima.
– Želim djevojkama da dam neku motivaciju da mogu da zarade, da ne zavise od drugih i da se ne osjećaju loše. Ja mislim da žene mogu isto što i muškarci, a čak i muškarci često mogu da zavise od žena – priča Slađana Marija Simić.
Ona je to dokazala. Tako je razmišljala i prije četiri godine kada je po povratku iz Švajcarske riješila da otvori perionicu. Glavni cilj bio je da zaradi novac, i to sopstvenim radom.
– Nisam željela da radim za drugog, i to za platu od trideset hiljada dinara. Jednostavno, želela sam za sebe nešto veće i bolje. Imali sam ovaj objekat moj suprug i ja, pa sam riješila sama da krenem s ovim poslom. Sad sam tu, ali imam volju i želju da još više napredujem – priča Slađana, koja je odlučila da se vrati u svoj grad.
Muški posao u nježnim ženskim rukama ide joj s lakoćom. Ipak, s kofom vode na minus deset nije baš svejedno i to najbolje osjećaju njene ruke.
– Hladno je i nije lako preko zime. Ljeti prija da se malo rashladimo, međutim, ja ne razmišljam o hladnoći. Imam svoj cilj i idem prema njemu – priča ova mlada žena.
Slađana tvrdi da žene mogu da bude finansijski nezavisne, samo ako su dovoljno smjele da započnu svoj biznis. Ženstvenosti joj ne manjka, a bez obzira na to što veći dio vremena provodi u kombinezonu, šminka i frizura se podrazumevaju.
– Ja uvijek imam čak i sređene nokte. Bez obzira na to što su ruke stalno u vodi, ne odričem se onog što volim. Zašto bih sebi uskratila ono što me čini srećnom – kaže Slađana.
Ona nam priča da se za svaki dolazak u perionicu priprema kao da ide u kancelariju.
Od jutra do mraka, ova vrijedna žena je u kombinezonu, čizmama, sa crijevom pod pritiskom za pranje automobila, krpom i kofom vode. Uvijek je dotjerana i s osmijehom na licu, jer radi posao koji voli. Tako hrabri i druge pripadnice nježnijeg pola, jer vjeruje da je u njima snaga.
