Među Srbima koji su hrabro branili svoju domovinu, a junaštvo pokazali i kao vojnici država u koje su se iselili, je i Anđelko Mandušić. Za podvige u Prvom svjetskom ratu, odlikovan je Kongresnom medaljom časti i postao jedan od sedmorice Srba, koje je Amerika proglasila narodnim herojima Velikog rata.
Da je bilo po Velinkinom, Anđelko nikada ne bi ni omirisao barut, a kamoli rizikovao život da bi spasavao druge. Ali, kako nije dobio saglasnost svoje supruge, što je po vojnim zakonima SAD bilo neophodno, Anđelko se u dobrovoljce prijavio kao Džejk Aleks.
Slavu je stekao na frontu u Francuskoj, gdje je, spasavajući saborce, osvojio mitraljesko gnezdo, i to kundakom i bajonetom, kada je ostao bez municije.
"Spasio je svoj vod i zarobio 15 njemačkih vojnika i poslije toga je proglašen herojem SAD. Čak se priča i da je bio i izuzetno blizak sa predsjednikom Niksonom i da je kod njega išao nenajavljen", kaže Dejan Zrnzević iz Sredske.
Dobio je najviše vojno priznanje SAD - Medalju časti, koju uručuje predsednik, a pred kojom salutiraju svi pripadnici oružanih snaga, uključujući i vrhovnog zapovjednika.
"Pored američkog, dobio je i francusko i englesko i italijansko odlikovanje i odlikovanja koje mu je i kralj Petar Prvi Karađorđević dodijelio. Ukupno ih je na prsima nosio trinaest", kaže Stanislav Mandušić, rođak Anđelka Mandušića.
Umro je u 73. godini i sahranjen je u Čikagu, a još prije rata, Anđelko je u rodnoj Sredskoj, nedaleko od Prizrena, odakle je otišao u pečalbu, za svoje roditelje, braću i sestre, sagradio kuću.
Kuća Mandušića u Sredskoj, sagrađena prije jednog veka bila je nastanjena sve do 1999. godine. Sada, u postojbini heroja, u zaseoku Pejčići, živi samo jedna Srpkinja.
Mila Dumanović iz Pejčića u Sredskoj kaže da nikoga nema i da je samo ona tu od Srba.
I tragove junaka sa Šar-planine, brišu oni koji su odavdje protjerali gotovo sve srpsko. Ali, ono što je pobeđivalo u rukama Mandušića, nikada i nije bilo svjetlo oružje, već srce i časna snaga pradjedovskih zavjeta - pa ime Srbina sa Kosova i Metohije, pred kojim su salutirali i najviši oficiri SAD, ostaje zapisano u istoriji.