"Uskoro možemo da očekujemo neki 'veliki zločin', poput Markala i Račka, bojnih otrova u Siriji ili Gadafijevih vojnika-silovatelja nakljukanih vijagrom", dodaje on.

On dodaje da se na Zapadu govori da ruska specijalna intervencija u Ukrajini ne ide po planu, kako se ruska vojska suočava sa logističkim problemima, kao i da trupe kasne u ispunjavanju zadataka.

"Zapad iskorišćava činjenicu da Rusi ne gađaju namjerno infrastrukturu. Za razliku od Libije, Beograda, Iraka, ne vidimo uništavanje električne mreže, vodovoda ili mostova. Oni ne nastoje da unište Ukrajinu, čak ni da ubiju veliki broj ukrajinskih vojnika. Oni pokušavaju da okruže ukrajinske vojnike, primoraju ih na predaju, a potom da nađu način da okončaju rat i obezglave ukrajinski režim bez uništavanja zemlje. Ovo se koristi protiv Rusije", naglašava on.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, iako izabran kao kandidat koji se zalagao za mir, nije mogao da ispuni svoju agendu kada je došao na vlast, što zbog radikalnih elemenata u samoj Ukrajini, što zbog pritisaka zapadnih vlada koje nisu željele da Ukrajina primijeni Minske sporazume i nisu željele smirivanje ukrajinske krize. Prema Džatrasovim riječima, izgleda da je ovaj drugi momenat bio presudan za rasplamsavanje krize.

"One su željele Ukrajinu kao NATO platformu protiv Rusije, jer sve ovo što se dešava nije povezano sa Ukrajinom, to je povezano sa Rusijom i rusko-evropskim odnosima, prvenstveno rusko-njemačkim odnosima. Njima je bilo potrebno da se ukrajinska kriza nastavlja, kako bi mogli da ostvare svoje maksimalističke ciljeve koji su vezani za povratak Donbasa, ali i Krima u Ukrajinu, da održavaju stanje tinjajućeg rata i provociraju krize kako bi uništili Rusiju, što je zapravo i glavni cilj ovdje", kaže Džatras za "Sputnjik".

"Cilj u igri koju Zapad vodi u Ukrajini je promjena režima u Moskvi, potčinjavanje Ruske Federacija, pa čak i razbijanje Rusije kao države i to se nikada ne smije smetnuti s uma", smatra on.

Tvrdi da je Ukrajina u svemu tome samo oruđe, a velika većina ukrajinskih građana dozvolila je da budu žrtvovani kao oruđe zapadne politike protiv Rusije.

Ovo je pitanje života i smrti za Rusiju

Prema Džatrasovim riječima, nema nikakve sumnje da je trenutna kriza za Rusiju pitanje života i smrti.

Kaže da ne zna ima li Zapad namjeru da se još više umiješa u ukrajinsku krizu, odnosno da vojno interveniše; za sada iz država NATO i EU, izuzimajući Mađarsku, pristiže oružje, a mnogi na Zapadu maštaju o izbijanju pobune u Rusiji.

On podsjeća na riječi Vladimira Putina da će svaka zemlja koja pokuša da se umiješa trpjeti posljedice koje ne može ni da zamisli.

"Ove riječi trebalo bi uzeti za ozbiljno", kaže Džatras i dodaje da sumnja da bi Rusija mogla da interveniše protiv baza iz kojih se ukrajinske snage snabdijevaju oružjem. Ovu tezu potkrepljuje činjenicom da je Rusija naučila nešto iz sovjetskog iskustva tokom rata u Avganistanu 1979.-1989. – tada su mudžahedini snabdjevani oružjem iz američke baze u Pešavaru, u Pakistanu, a SSSR iz nekog razloga nije intervenisao. Sa druge strane, rusko političko rukovodstvo je svjesno da se radi o pitanju samog opstanka države.

Zapad nema izlaznu strategiju

Zapad, kaže Džatras, nema izlaznu strategiju za nastalu krizu; napori Francuske, a djelimično i Njemačke da uspostave dijalog sa Moskvom o njenim opravdanim brigama vezanim za bezbjednosne rizike, okončani su.

"Ulazak u Ukrajinu nije bila prva opcija Moskve. Više su voljeli da čuju da je Zapad rekao: 'Da, pregovaraćemo o vašim bezbjednosnim brigama i proširenju NATO-a; da, natjeraćemo Kijev da poštuje Minske sporazume i pregovara sa Donbasom'. Moskva je to tražila do posljednjeg trenutka. Ali, Zapad nije želio da to učini; Moskva je znala da neće to uraditi i u tom smislu, mislim da su Vašington i London dobili ono što su željeli. Novi Hladni rat za još nekoliko generacija", naglašava Džatras.

Ne treba zaboraviti da je cilj NATO-a kada je osnovan bio da drži Ameriku u igri, Rusiju van igre, a Njemačku potčinjenu. SAD i Britanija su sada na pragu da ponovo postignu istu stvar.

"Natjerali su Nijemce, Francuze i ostale slabije partnere u NATO-u da se vrate u rezervat. U doglednoj budućnosti, oni će biti pod američkom kontrolom. I biće novog Hladnog rata, samo što će linija razdvajanja, umesto kroz Njemačku, prolaziti kroz Ukrajinu", objašnjava Džatras.

U kontekstu izbijanja novog Hladnog rata, teško je odrediti kakva će biti budućnost Evrope. Prema Džatrasovim riječima, sve će zavisiti koliko je Evropa sposobna da se nosi sa mogućim kolapsom svjetskog finansijskog sistema. On smatra da Rusija neće doživjeti ekonomski kolaps zbog sankcija koje su joj nametnute – ona je najbliža samodovoljnosti, onoliko koliko jedno tržište može da bude – ima energente, žitarice, metale i mnoge druge resurse.

"Nisam siguran koliko evropske ekonomije mogu dobro da rade – imajte na umu da sve sankcije, uključujući i isključivanje Rusije iz SWIFT-a, predstavljaju moguće rizike za podrivanje zapadnog finansijskog sistema, tako da je ovo možda trka prema dnu. Vidjećemo, u narednim nedjeljama i mjesecima ko duže može da izdrži", zaključuje Džatras.