Veliko drevno groblje Sakara smješteno je oko 30 km južno od savremenog Kaira. U njemu se nalazi najstarija sačuvana stepenasta piramida na svijetu, zbog čega je 1979. godine upisano u UNESCO-ovu listu svjetske baštine.

Drevni sveštenici stavljali su preminule u drvene kovčege ukrašene hijeroglifima. Zatim su sarkofazi bili zapečaćeni i ostavljeni u grobnicama koje su se nalazile iznad ili ispod nivoa pijeska.

Arheolozi su na tom području tokom posljednja tri mjeseca otkrili 160 sarkofaga s mumijama koje planiraju u budućnosti da izlože u muzejima širom Egipta. Nekoliko njih su i otvorili kako bi pregledali njihov sadržaj.

Šta kažu prokletstva u grobnicama?

Stručnjaci su kazali kako su na nekim zidovima grobnica u Sakari ispisane psovke koje upozoravaju uljeze.

Egiptolog Salima Ikram s Američkog univerziteta u Kairu bavila se analizom nekih mumija životinja koje su prošle godine nađene u Sakari. Objasnila je da upozorenja u grobnicama većinom služe kako bi odvratila uljeze od krađe.

"Ta upozorenja uglavnom navode da ako u grob uđe nečista osoba, onda veće bogova ima pravo da kazni počinioca i zavrne mu vrat poput guske", rekla je Ikramova.

Prokletstvo koje je citirala pronađeno je u grobnici vezira Ankhmahora, faraonovog službenika koji je živio prije više od 4.000 godina za vrijeme 6. egipatske dinastije.

Ankhmahor je sahranjen u mastabi: nadzemnoj grobnici u obliku pravougaone kutije. Slične mastabe građene su po cijelom Egiptu i u blizini piramida u Gizi pa su bile standardni tip groba u preddinastičkom i ranom dinastičkom razdoblju. Mastaba dolazi od arapske reči za klupu, jer izdaleka izgleda kao klupa od opeke.

Kada bi se grubo prevelo prokletstvo iz Ankhmahorove grobnice, glasilo bi: šta neko učini mojoj grobnici, biće učinjeno i njegovom posjedu". Prokletstvo takođe upozorava da je vezir bio upućen u magiju i tajne čarolije i da će "nečiste" uljeze ispuniti "užasom gledanja duhova".

Ako bi neko bio uhvaćen u krađi grobnice višeg zvaničnika, vjerovatno je bio pretučen ili mu je bio odrezan nos.

S druge strane, u Ankhmahorovoj grobnici postoje i poruke za one s čistim namjerama. U njima se navodi da će ih vezir zaštititi na dvoru Ozirisa, gospodara egipatskog podzemlja. Drevni Egipćani su vjerovali da Oziris sudi mrtvim dušama prije nego što pređu u zagrobni život.

Arheolog koji je umro čudnom smrću

Zapisi pronađeni u grobnicama poput Ankhmahorove pomalo podsjećaju na prokletstva iz horor filmova u kojima arheolozi koji otvore zapečaćenu grobnicu ili sarkofag završe mrtvi.

Iz tog razloga neki lokalni stanovnici nisu htjeli da prisustvuju otvaranju sarkofaga koji su bili zatvoreni više od dva milenijuma.

I Ikramova smatra da postoji neki rizik kada se rukuje s mumijama, mada ona pritom misli na mikrobe ili gljivice.

"Ako ljudi nose rukavice i maske, sve bi trebalo da budu u redu", rekla je.

Vjerovanje da bi u grobnicama moglo biti opasnih patogena djelimično potiče i od priče o slavnom arheologu Hauardu Karteru koji je 1922. otkopao grobnicu kralja Tutankamona. Naime, član njegove ekspedicije Džordž Herbert umro je neobičnom, iznenadnom smrću samo šest nedjelja nakon što su otvorili kraljevsku grobnu komoru.

Ipak, dalja istraživanja pokazala su da je Herbert umro od trovanja krvi nakon uboda zaraženog komarca.

Ako neki još sumnjaju u to da je Herbert umro zbog prirodnih uzroka, treba napomenuti da na zidovima Tutankamonove grobnice nije bilo prokletstva i da je Karter preminuo 20 godina nakon svog velikog otkrića.