Redžep Tajip Erdogan sastao se sa Vladimirom Putinom u Sočiju, dok jaz između NATO saveznika Turske i SAD raste.

Nakon što je američki predsjednik Džo Bajden odbio da se sastane sa turskim kolegom na marginama Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, razočaran i bijesan Erdogan je rekao novinarima na brifingu da je s vremena na vrijeme uspijevao da dobro sarađuje sa bivšim predsjednicima SAD, ali ne i sa Bajdenom.

Svega dan kasnije, 24. septembra, obraćajući se nakon molitve u Istanbulu, Erdogan je kritikovao Bajdena po drugi put za 24 sata, navodeći da on i američki predsednik nisu uspjeli da premoste svoje razlike na sastanku tokom njegove posjete Njujorku, a da su se nedavni razgovori sa Bajdenom pokazali razočaravajućima.

Erdogan je optužio SAD da podržavaju "terorističke organizacije" umjesto da se bore protiv njih, odnoseći se na američko partnerstvo sa Jedinice za zaštitu ljudi (YPG) u sjevernoj Siriji, povezane sa zabranjenom Kurdistanskom radničkom partijom (PKK).

Takođe je poručio da Turska i dalje planira da kupi drugu seriju ruskog protivraketnog sistema S-400.

Neposredno nakon Erdoganovog saopštenja, Komitet za spoljne odnose američkog Senata upozorio je da bi bilo kakva nova kupovina od strane Turske značila i nove sankcije, prema Zakonu za suprotstavljanje američkim protivnicima putem sankcija (CAATSA), osmišljenom da odvrati "protivnike" od neprijateljskih akcija, piše “Al Džazira”.

Dok jaz između dvije NATO saveznice raste, Erdogan se sastao sa ruskim predsjednikom u crnomorskom odmaralištu u srijedu, a sva je prilika da će željeti da ojača odnose sa Moskvom.

"Njujork tajms" ukazuje da su Turska i Rusija prijateljske što se tiče ugovora o energetici i oružju, ali neprijateljske u više bliskoistočnih ratova. Preko svojih predstavnika i plaćenika, dvije zemlje su na suprotnim stranama u ratovima u Siriji i Libiji, dok i turske i ruske trupe služe kao mirotvorne snage u konfliktu u Nagorno-Karabahu. Većina Erdoganove diplomatije s Rusijom tumači se kao pregovaračka pozicija – prijetnje Vašingtonu a umiljavanje Putinu, ali stvaranje distance kad nešto traži od Vašingtona, ističe američki dnevnik.

Tenzije

Galip Dalaj, istraživač Univerziteta Oksford i Četam hausa, rekao je "Al Džaziri" da se u Vašingtonu na tursku kupovinu ruskog protivraketnog sistema S-400 ne gleda isključivo kao na kupovinu odbrambenog sistema.

"To se prije posmatra kao manifestacija turskog geopolitičkog identiteta koji se sve više pomjera od Zapada, a približava Rusiji i Kini", ističe Dalaj.

Tursko-američki savez bio je isključivo definisan u okviru bezbjednosti od početka angažovanja dvije strane, nakon što se Turska priključila tadašnjoj antisovjetskoj alijansi 1952.

Iz američke perspektive, Turska je važna članica NATO i domaćin ključnih vojnih baza pakta, kao i partnerka u takozvanom “ratu protiv terora” i linija odbrane od prijetnji na Bliskom istoku. Sve to je fokusirano prije na bezbjednost, a ne na političko angažovanje, istorijske veze, duboku ekonomsku međuzavisnost ili društveno-kulturne veze.

U vrijeme rastućih razlika u vezi toga kako Ankara i Vašington vide bezbjednosne prijetnje, uzak fokus na bezbjednosne veze može dovesti do krize, pa čak i ivice direktnog sukoba.

Potencijalni sukobi sa američkim snagama tokom turske ofanzive u Siriji u oktobru 2019. spriječio je tadašnji predsjednik Donald Tramp, neočekivanom objavom 6. oktobra da će povući svoje trupe iz zemlje, što je olakšalo turske operacije.

Ajkan Erdemir, direktor Turskog programa Fondacije za odbranu demokratije u Vašingtonu i bivši opozicionar turskog parlamenta, rekao je “Njujork tajmsu" da Erdoganova kupovina S-400 treba da bude "poziv na buđenje" za Bajdenovu administraciju.

"Turski predsjednik će nastaviti da igra ulogu kvaritelja odnosa u NATO i obezbijediti Putinu dalje prilike da potkopa transatlantsku alijansu i njene vrijednosti", naveo je u mejlu, dodajući da je ponuda Turske da odigra ulogu u Avganistanu nakon povlačenja SAD takođe usmjerena na stavaranje zavisnosti koje bi smanjile svako protivljenje Vašingtona.

Tursko-ruski odnosi

Dok je odnos sa Bajdenom kudio, Erdogan je više puta rekao da ima iskrene i dobre radne odnose sa Putinom.

"Na individualnom nivou analize, Erdogan opaža prijetnju od SAD, misleći da ga namjerno podrivaju sa krajnjim ciljem da ga sklone sa vlasti. Ova frustracija i percepcija prijetnje navodi ga da potraži savez sa Rusijom kao ravnotežu protiv SAD", rekao je Ozgur Unluhisarcikli, direktor kancelarije Nemačkog fonda Maršal u Ankari.

"Međutim, to takođe stavlja Tursku u veoma slabu poziciju prema Rusiji, sa kojom ima više sukobljenih interesa nego zajedničkih tačaka", ukazao je.

Turska i Rusija su, kako je to opisala "Al Džazira", "kooperativni konkurenti". One podržavaju suprotstavljene strane u Siriji, Libiji, na Kavkazu i Balkanu. Međutim, Turska ima dublje ekonomske veze sa Rusijom nego sa SAD i iz tog razloga Moskva i Ankara paze da im geopolitičke razlike ne ugroze trgovinu. Ipak, Erdogan otišao u Soči sa dosad "najslabijim ulogom" u 19-godišnjem odnosu sa Putinom, napisao je u blogu stručnjak za tursko-ruske odnose Univerziteta Moskva Kerim Has.

"Ne samo što je očajan da spriječi ofanzivu u Idlibu (Sirija), već mu je preko potreban povoljan ugovor o kupovini gasa od Rusije dok globalne cijene (ovog energenta) rastu", naveo je Has, prenio je "Njujork tajms".

"Erdogan će možda morati da kupi drugi dio S-400 zarad svog 'ličnog opstanka', rekao je Has.

Za razliku od neuravnoteženih odnosa sa SAD, Ankara odnose sa Rusijom smatra "izvodljivima".

Dok ekonomska dinamika možda naginje ka Moskvi jer Turska uveliko zavisi od ruskog izvoza gasa, a milioni ruskih turista donose prihode, Turska je glavni izvoznik poljoprivrednik i tekstilnih proizvoda u Rusiji.

Takođe, u slučaju sukoba Rusija i Turska mogu lakše da potkopaju međusobne interese. Bliske veze sa Moskovom takođe gode Ankari jer joj dozvoljavaju da nadogradi odbrambenu industriju bez rizika od uplitanja u međusobna unutrašnja pitanja, smatra Maksim Sučkov, stručnjak Ruskog savjeta za međunarodne poslove.

"Turska vidi Rusiju kao resurs koji može da iskoristi da ojača svoj strateški suverenitet, dok Rusija vidi Tursku kao alatku da uveća sopstveni autoritet kao velike sile", istakao je.

Ipak, narušavanje odnosa sa Vašingtonom ima svoju cijenu, jer će Turskoj nedostajati američka podrška u slučaju spora sa Rusijom.

Erdogan je djelovao da je bijesan što se nije sastao sa Bajdenom u Njujorku, iako je bilo veoma malo bilateralnih susreta šefova države na Generalnoj skupštini ove godine zbog pandemije, a 'Vašington post' upire na dva moguća razloga za njegovu ljutnju – turski predsjednik, s jedne strane, želi da projektuje sliku globalnog rukovodstva za domaću publiku, ali želio je i da ojača svoju poziciju uoči susreta s Putinom u Sočiju.

Samit u Sočiju

Uoči susreta, Putinov pres sekretar Dmitrij Peskov najavio je da će sastanak u Sočiju između dvojice lidera biti "najobuhvatniji od početka bilateralnih odnosa". I zaista – dvojica lidera "pretresla" su ključna polja od interesa, od gasa do bilateralnih odnosa i regionalnih problema od Sirije i Libije do Avganistana i Zakavkazja.

Na trosatnom sastanku u Sočiju – prvom za dvojicu lidera nakon više od godinu dana – Putin i Erdogan su razgovarali o ugovorima o naoružanju, trgovini i nuklearnom reaktoru koji Rusija gradi u Turskoj.

Takođe, u svom prvom ličnom susretu nakon što se prije dvije nedjelje povukao u samoizolaciju zbog moguće izloženosti korona virusu, Putin je uvjerio Erdogana da je “Turska zaštićena od gasne krize” koja je zahvatila Evropu zahvaljujući gasovodu "Turski tok" koji je izgradila Rusija.