Engleska smanjuje radnu sedmicu s pet na četiri dana, u Švedskoj se, umjesto dosadašnjih osam, radi šest sati dnevno, u Francuskoj 30 sati sedmično… Ovo su samo neki od primjera evropskih zemalja koje se vode motom “rade manje, a naprave više”.
Istraživanja pokazuju da su preopterećeni i nezadovoljni radnici manje produktivni, češće obolijevaju, zbog čega štetu trpe i poslodavci i država, a uz to dugo radno vrijeme nepovoljno utiče na ravnotežu između privatnog i profesionalnog života, time i na mentalno zdravlje.
Razvijene zemlje svjesne su da su preopterećeni radnici zapravo šteta za kompanije i cijelo društvo, ali i činjenice da i tehnološki razvoj vodi ka kraćoj sedmici. Već sada najkraću radnu sedmicu, uz Francusku, imaju Holandija, Danska, Belgija, a u Švedskoj se radi na skraćivanju na 30 sati. U švedskim firmama u kojima je uvedena 30-satna radna sedmica, radnicima nisu smanjivane plate.
Hroničan umor
Istraživanje objavljeno u Melbourne Institute Worker Paper pokazalo je da bi 25 sati sedmično bilo optimalno radno vrijeme za kvalitetno fizičko i mentalno funkcioniranje zaposlenih u dobi između 40 i 50 godina.
Kod radnika čija sedmica ima između 50 i 55 radnih sati dolazi do hroničnog umora i pada koncentracije, a to se posebno primjećuje kod osoba starijih od 50 godina.
Prije godinu novozelandska kompanija „Perpetual Guardian“ prešla je na četverodnevnu radnu sedmicu. Ovo se pokazalo toliko uspješnim da su eksperiment pretvorili u stalnu praksu.
