Dok je Njemačka okupirana unutrašnjim pitanjima uoči septembarskih izbora, francusko-italijanski politički dvojac sa svojim saveznicima je već radio na pokretanju plana kovid oporavka EU u iznosu od 750 milijardi evra, a sada je usredsređen na više ciljeve: reformu pravila o trošenju u bloku, potpisivanje bilateralnog sporazuma zasnovanog na francusko-njemačkom modelu i udruživanje u zajedničke industrijske projekte i pravosudnu saradnju, piše Politiko.

Portal navodi da dvojica evropskih političara imaju dosta toga zajedničkog, obojica su bivši investicioni bankari koji u smjelijoj i bržoj EU vide lijek za domaće poteškoće, a takođe dijele pro-EU, tržišno i centristički orijentisane poglede.

Ono što je najvažnije, obojica znaju da je vreme za delovanje sada, dok je Dragijev rejting visok, prije nego što Njemačka dobije novog lidera i dok se Makron bori za reizbor.

Francusko-italijanska alijansa počela je prošlog ljeta kada su se Makron i tadašnji italijanski premijer Ðuzepe Konte zalagali za ambiciozni plan oporavka od pandemije, a otkako je Dragi preuzeo vlast ranije ove godine, savez je samo ojačao.

Ipak, dosta je i prepreka na putu francusko-italijanske dominacije, štedljive sjeverne države sigurno neće podržati dalju potrošnju i finansijske integracije, dok će centralne i istočne sile nastaviti da prkose Makronovom socijalno-liberalnom rukovodstvu.

Takođe, prije samo dvije godine francusko-italijanski diplomatski odnosi bili su na poslijeratnom nivou, prema francuskom ministarstvu spoljnih poslova, usljed sporova oko migracija, sukoba ciljeva u Libiji, italijanskog ministra spoljnih poslova koji je koketirao s pokretom Žutih prsluka i opozivanjem francuskog ambasadora u Rimu.

Novootkriveni entuzijazam u odnosima Pariza i Rima postao je očigledan početkom ovog mjeseca kada je italijanski predsjednik Serđo Matarela otišao u francusku prijestonicu na prvo putovanje u inostranstvo od zaključavanja, a Makron je Italiju tom prilikom nazvao sestrinskom državom sa kojom je Francuska. kako je rekao, nesumnjivo dijelila više nego sa bilo kojom drugom.

Dragijev dolazak na vlast u Italiji je samo dodatno poboljšao veze, a dvojica lidera imaju za cilj da potpišu bilateralni sporazum pod nazivom “Ugovor o kvirinalu”, koji na mnogo načina podsjeća na francusko-njemački Jelisejski ugovor iz 1963. godine.

Sadržaj sporazuma nije objavljen, a poslanik iz Makronove stranke koji predsedava “Francusko-italijanskom grupom prijateljstva” francuske Nacionalne skupštine Kristof Dipompe smatra da su signali koje dve vlade šalju važniji od stvarnih odredbi budućeg sporazuma.

-Čim imamo sporazum između Francuske i Italije, bez obzira na sadržaj, menjamo evropsku ravnotežu odnosa- rekao je Dipompe za Politiko.

Ima i drugih primjera otpoljavanja odnosa dve zemlje,prošlog proleća Francuska je ukinula zaštitu krajnje levih italijanskih terorista, a Makon je to opisao kao gest prijateljstva.

Što se tiče industrijskih pitanja, takođe postoje znaci poboljšanja, uspio je projekat spajanja proizvođača automobila, a prošle nedelje je francuski ministar ekonomije Bruno le Mer potvrdio da će uključiti Italiju u neke francusko-nemačke projekte.

Iako se približava Italiji, Francuska ipak ne zaboravlja i na Njemačku i pazi da ne stvori utisak da poziva na mekša fisklna pravila zbog sopstvenog duga, a očekuje se da i dalje traži francusko-njemački konsenzus po ovom i drugim pitanjima, zaključuje Politiko.