Priča o zloglasnoj kriminalnoj bandi

Kako jakuze gospodare Japanom i zašto je hapšenje dva bosa bio presedan

  • Извор: Агенције
  • 30.08.2021. 14:51

Šef mafijaškog japanskog klana jakuza Satoru Nomura (74) osuđen je na smrt vješanjem u Japanu i vjeruje se da je to prvi slučaj te vrste.

Nomura je rekao sudiji da je on samo želio poštenu odluku suda.

– Žalićete zbog ovoga do kraja života – poručio je on.

Vjeruje se da je ovo prvi put da je jedan viši pripadnik jakuza osuđen na smrt.

Kako je sve počelo?

Dana 18. februara 1998. godine Kunihiro Kadživara (70) napustio je noćni klub u Kitakjušuu kada su mu prišla dva muškarca.

Kadživara je bio vlasnik lokalne ribarnice i žestoko se protivio jakuzama koje su željele da u luci izgrade pristanište od koga bi zarađivale za sebe.

Napadači su ga upucali četiri puta i ostavili u lokvi krvi. Kadživara je bio samo jedna od žrtava zloglasnog ogranka jakuza, klana Kudo-kai.

Dvije godine kasnije, dva nižerangirana kriminalca su osuđena na zatvorske kazne, ali je japanska policija znala da iza njih stoji neko mnogo jači.

Tek 2014. godine su dva lidera kriminalne organizacije uhapšena za Kadživarino ubistvo, Nomura i Fumio Tanoue.


Ove sedmice je sud osudio Tanouea na doživotnu kaznu zatvora, a njegovog šefa na smrt. Utvrđeno je da su oni umiješani u još tri krivična djela, ubistvo policijskog inspektora i napad na medicinsku sestru i zubara.

Grad Kitakjušu se nalazi u sjevernom dijelu japanskog ostrva Kjušua, koje je dom mnogim kriminalnim klanovima.

To je nekada bio veoma važan industrijski grad sa dosta čeličana, a luka, takođe, predstavlja važan dio ekonomskog života. U samom centru grada nalazi se četvorospratnica, nalik na tvrđavu, koja je sjedište Kudo-kaija, japanske najnasilnije i najopasnije kriminalne organizacije.

Zgrada je opasana zidovima i bodljikavom žicom, a na sve motri i veliki broj nadzornih kamera. Japan je vjerovatno jedna od rijetkih država u kojima mafija ima zvanično sjedište i dijeli ljudima vizit-karte.

Ko su jakuze?

Jakuza je termin koji označava japanske kriminalne grupe, jednom rječju, mafiju. Tradicionalno, to je bila federacija kockara i uličnih trgovaca, ali njihova istorija seže daleko u prošlost. Vjeruje se da je najstarija grupa osnovana sedamdesetih godina 19. vijeka.

Iako je većina jakuza u početku komandovala grupama za kockanje, prvi put su se osamostalili nakon Drugog svjetskog rata, kada su rukovodili crnim tržištem, omogućavajući kockanje i zabavu (čak su služili kao menadžeri japanskim zvijezdama i pjevačima), prije nego što što su prešli na građevinu, preduzetništvo, ali i iznudu, ucjene i prevare, i naravno, politiku.

Postoji 21 grupa koje broje između 60.000 i 90.000 članova. Najmoćnije i najpoznatije su Jamaguči-gumi, iz grada Kobea, i Sumijoši-kai, iz Tokija.

Kudo-kai su aktivni još od predratnog perioda, a osnovao ih je Genđi Kudo, prvi “ojabun” (bos) grupe. Vjeruje se da taj klan danas ima oko 900 članova i saradnika. Tokom godina su se sukobljavali sa drugim klanovima, ali i formirali saveze sa njima, dok su mnoge potpuno uništili.

Vode savez sa još pet jakuza grupa sa Kjušua, a izuzetno su neprijateljski raspoloženi prema najvećoj organizaciji jakuza – Jamaguči-gumi.

Kudo-kai se bavi svim “klasičnim” mafijaškim aktivnostima poput iznude, kockanja, zelenašenja, trgovine drogom… Vjeruje se da stoji iza trgovine metamfetaminima i ekstazijem, droge koja je popularna među japanskom omladinom. Takođe, na teritoriji koju kontrolišu nameću velike rekete. Barovi moraju da plaćaju između 100 i 1.000 dolara mesečno, a građevinske kompanije moraju određen procenat da daju jakuzama ukoliko žele da započnu bilo kakvu gradnju.

Svako ko se tome usprotivi rizikuje da bude smaknut mačetom ili granatom.

Jakuze nisu nikada bile potpuno van zakona, njihovo djelovanje je postalo dio svakodnevnog života. Međutim, postoji želja posljednjih godina da se to promijeni.


Iako je većina njihovih poslova nezakonita, postoji i onaj legalan dio. Jedan od lidera Jamaguči-gumija, Kazuo Taoka, svojevremeno je poručio svojim sljedbenicima: “Nađite pravi posao”.

Tvrde da su dobrotvorne grupe koje uspostavljaju red u Japanu, pa zato posjeduju i zgrade, kancelarije, pa čak i magazine ili stripove.

Jakuze obično dolaze iz marginalizovanih dijelova društva, primera radi, Japanci korejskog porekla čiji su roditelji ili bake i deke dovođeni u Japan kao robovi.

Unutar grupa postoji pravilo da ne treba napadati civile ili policiju, ali Kudo-kai se nije baš pridržavao toga. Čak je i kuća nekadašnjeg premijera Šinza Abea napadnuta Molotovljevim koktelom kada se zamjerio klanu.

Koliko ima istine u pričama o jakuzama?

Obično kada se priča o jakuzama, pomisli se na njihove tabadžije prekrivene tetovažama.

Starije generacije jakuza jesu preferirale tetovaže, ali kada su shvatili da je to jedan od načina identifikacije, nisu bili toliko privrženi uljepšavanju tijela. Osim toga, ovaj stil tetoviranja raširio se i po cijelom svijetu, pa su postepeno počeli da napuštaju tu praksu. Ipak, tradicionalne tetovaže su bile izuzetno bolne, pa su bile dokaz da je bandit snažan i hrabar, da je okrenuo leđa društvu i da ima novca.

Takođe, mnogi su tetovirali embleme svoje kriminalne grupe, što je trebalo da označi ne samo njihovu pripadnost već i to da će biti vrlo teško promijeniti “posao”.

U popularnoj kulturi preovladava i mišljenje da se jakuzama odsijecaju prsti ukoliko nešto zgriješe. Postoje dvije situacije u kojima to zaista rade. Kada jakuza želi da okaje svoje grijehe ili vrati sopstvene dugove i ostane u organizaciji, odsjeći će obično mali prst i to će zvati “mrtav prst”. Ukoliko jakuza žrtvuje prst za nekog drugog to se zove “živi prst”.

Ipak, bilo je i onih koji su odbijali takve žrtve. Jedan od nekadašnjih bosova je rekao: “Ne mogu prst da pretvorim u novac. Donesi mi keš.”

Mlađe generacije jakuza nisu sklone tetoviranju ili odsjecanju prstiju jer tako privlače neželjenu pažnju.

Koga sve kontrolišu?

U Japanu jakuze kontrolišu određene dijelove industrije zabave, a brojne agencije za lov na talente su usko povezane sa kriminalcima.

Jamaguči-gumi je čak finansirao jednu od popularnih tinejdžerskih grupa.

Velikog uticaja imaju i u građevinarstvu, finansijama, IT sektoru, nekretninama, a obezbjeđivali su i radnike za nuklearnu industriju i imali svog udjela u čišćenju nakon havarije u Fukušimi.

Jamaguči-gumi su druga najveća privatna grupa u Japanu, a baš zato što mnogo vole kockanje, tržište posmatraju kao kazino gdje su oni “kuća”. Poznati su i po trgovini informacijama, pa koriste mrežu svojih ljudi, koji rade u brojnim sektorima, da sakupljaju podatke koje mogu potom koristiti za ucjenjivanje biznismena i političara.

Američko Ministarstvo finansija je Jamaguči-gumi označilo kao transkontinentalnu kriminalnu organizaciju, a prije nekoliko godina su im uveli i sankcije.

Čak ni japanska vladajuća partija nije imuna na jakuze. Ozloglašeni jakuza Jošio Kodama je finansirao Liberalnu demokratsku partiju u prvim godinama njenog djelovanja.

Nekadašnji ministar obrazovanja je, navodno, primao donacije od jedne kompanije koja je služila kao paravan za jakuze.

U avgustu 2015. godine Jamaguči-gumi se podijelio na dvije grupe, mada je i prije toga imao 72 frakcije. Dvadeset jedna grupa je morala da odluči kome će se prikloniti, starom vođstvu ili pobunjenicima.


Lov na jakuze

Godine 2012. Japan je doneo set zakona protiv organizovanog kriminala kojim se okončao polulegalan status jakuza, a policija je konačno mogla da krene u obračun sa kriminalnim bosovima. Lokalnim vlastima je već bilo dosta ubistava i svakodnevnih napada, pa je Kudo-kai već bio meta.

Japanska vlada je Kudo-kai označila kao “opasnu grupu”, što je policiji dalo vjetar u leđa da njihove članove privodi pravdi. Taj klan je bio prvi koji je tako klasifikovan pod novim zakonima. Naravno, Kudo-kai se nije lako predao, već je odgovorio kako najbolje zna – nasiljem.

Gradonačelnik Kitakjušua i njegova porodica su dobijali prijetnje smrću, a u kompanijama koje su javno isticale da ne žele jakuze u svojim prostorijama podmetane su bombe.

Broj napada nožem, pucnjava i ubistava se povećao. Međutim, posljednjih godina situacija se ipak smiruje.

Sredstva jakuza koja su imali širom svijeta su zamrznuta, što je bio pokušaj da se klanu zada i finansijski udarac.

Hapšenje dva visoka člana jakuza bio je događaj bez presedana. Stotine policajaca je bilo uključeno u hapšenje i u obezbjeđivanje reda nakon tog događaja. Presude Nomuri i Tanoueu su znak građanima Japana da ipak mogu da računaju na svjetlu budućnost bez nasilja i plaćanja reketa, piše 24sedam.rs.

Тагови: