Operacija spasavanja 12 dečaka i njihovog trenera iz pećine na severu Tajlanda, danas je uspješno okončana.

Ivanov zadatak je bio da na sredini puta u pećini zamjeni boce s kiseonikom i usmjerava spasioce koji vode dječake sa sobom. 

Karadžić ima ronilačku školu u mestu Ko Tao na Tajlandu. 

"Dječaci su morali da urade ono što nijedno dijete pre njih nije uradilo. Ni za jedno dete od 11 godina nije normalno da roni u pećini. Ronili su u veoma rizičnim, opasnim uslovima. U pećini je bio totalni mrak. Jedina svjetlost dopirala je od baterijskih lampi koje smo imali. Uplašili smo se da će nastati panika, a uvijek postoji i mogućnost da nešto od opreme zakaže. Tako da smo morali da imamo i plan B," ispričao je Karadžić, koji ne krije da je bio uplašen da nešto ne krene po zlu tokom akcije spasavanja.

On je imao samo riječi hvale za dječake koji su bili zarobljeni u pećini i nisu vidjeli svoje roditelje više od dvije nedjelje.

Novinare je zanimalo kako je Karadžić reagovao kada je video da prvi klinac ide ka njemu?

"Bio sam uplašen! Vidljivost je jako loša, pa nisam ni bio siguran šta tačno vidim. Tako da sam se baš uplašio! Ali, kada sam bio siguran da je dijete živo, da diše, onda mi je laknulo!" zaključio je Karadžić.