On je bio hospitalizovan u privatnoj klinici Madalena u Palermu, gdje se, prema izvorima iz klinike, liječio od tumora najmanje godinu dana, prenio je italijanski dnavnik "Korijere dela sera".

Hapšenje su izveli karabinjeri, a prema svjedočenju direktora klinike, Denaro je pokušao da pobjegne, ali su ga karabinjeri uhvatili.

Bio je u bjekstvu 30 godina, transformisao je Koza Nostru, a njegov otac Don Čičio bio je šef mafije Trapani, prenio je italijanski dnevnik "Stampa".

Poznat kao "mršavi" i "dijabolik", Mesina Denaro je uspio da izbjegne hapšenje pune tri decenije.

Djetinjstvo i adolescenciju proveo je u kući svoje bake, a zatim je živio sa majkom stalno u atmosferi pretresa, provjera i policijskih racija.

O njegovoj kćerki se zna sve: njeno ime, majka, izbori koji su je naveli da odvoji svoj život od teške sjenke oca koga možda nikada nije vidjela.

O sinu se, međutim, malo zna. Poznato je da se zove Frančesko, da je rođen 2004. ili 2005. godine u provinciji Trapani i da ima imidž nemilosrdnog plejboja koji nosi Rej Ban naočare i dizajnerske košulje.

Denaro, koga su zvali "dijabolik", imao je i nadimak "u siču", što znači nepresušni izvor podzemne rijeke.

On je važio za vođu sposobnog da kombinuje tradicionalnu dimenziju mafije sa njenom modernijom verzijom.

Policija je nudila nagradu od milion i po evra za informacije o njemu.

Ni članovi njegove porodice nisu bili pošteđeni: njegova sestra Patricia, uhapšena je i optužena da je rukovodila lancem iznude, njegov brat Salvatore, roditelji njegove supruge, nećak... 

Za njim je postojalo brdo naloga za hapšenje i doživotne kazne zatvora zbog mafijaškog udruživanja, ubistava, napada, posjedovanja i transporta eksploziva.

Umiješan je u najteža krivična djela u posljednjih 30 godina, počev od 1992. kada su ubijeni tužioci Đovani Falkone i Paolo Borselino.

I sam se, štaviše, hvalio da je ubio toliko ljudi da bi mogao da napuni groblje.

Nakon njegovog hapšenja ostala su još četvorica bjegunaca za kojima se traga: Ćinkvegranela Renato, Bonavota Paskvale, Kubedu Atilio i Motisi Đovani.

Priče koje se o njemu pričaju opisuju lik nemilosrdnog mafijaša, spremnog da ubije i nedužne, možda lukavijeg od drugih, ali svakako razboritijeg.

Nikada nije bio u zatvoru. Rođen je u Kastelvetranu (Trapani), u dolini Belice, 1963. godine. Tu je pohađao osnovnu školu, sve do napuštanja Tehničkog trgovačkog instituta Ferrigno u Kastelvetranu. 

Kao što je pomenuto u knjizi "L'invisibile" (Nevidljivi), koju je napisao Đakomo Di Đirolamo, u pismu koje je policija pronašla 2015. Mesina Denaro je napisao:

"Što se tiče života, žalim zbog toga što nisam pohađao srednju školu. To je bila jedna od najvećih grešaka u mom životu. Moj najveći bijes proizilazi iz činjenice da sam bio dobar učenik, samo što me je nešto drugo ometalo."

A ono što je ometalo Mesinu Denara je sljedeći primjer svog oca, Frančeska, Don Čičia, mafijaškog bosa iz Kastelvetrana, koji je bio povezan u bliskom savezu sa Korleonima iz Toto Rine, dominantnim klanom 1980-ih i 1990-ih.

Sa 20 godina, Mesina Denaro je aktivno učestvovao, zajedno sa Korleonesima, u borbi protiv pobunjenih porodica Marsala i Belice. Postao je vijerni učenik Tota Riine. On je već bio mafijaš, ali je primao naknadu za nezaposlene od države, i time se hvalio.

Vozio je Porše, obučen u skupu Armani odjeću i nosio je sat Roleks.

Policijski komesar u Kastelvetranu, Rino Germana, počeo je da istražuje Mesinu. Tako je Mesina Denaro odlučio da ga ubije. On ga je, zajedno sa Leolukom Bagarelom i Đuzepeom Gravijanom, pratio automobilom šetalištem Mazara del Valo.

Počeli su da pucaju, inspektor je uzvratio, brzo izašao iz auta i skočio u more. Germana je pobjegao. Nakon napada, Mesina Denaro je otišao u bjekstvo: od 2. juna 1993. njegovo ime je zvanično bilo na listi potjernica.

U tom trenutku je već postao šef "Koza nostre" u provinciji Trapani, neprikosnoveni vođa nove generacije mafijaša. Novac za grupu dolazio je od kazni: najvećim dijelom, od ugovora, sporazuma, transakcija u oblasti Trapani, određeni procenat je morao da se plati Mesini Denaro. U međuvremenu, mnogo drugog novca dolazilo je od ilegalnog odlaganja otpada, pranja novca i naravno trgovine drogom. 

Mesina je bio taj koji je odlučivao ko treba da bude ubijen, i ko je komandovao "vojskom" u ratovima između mafijaških porodica.

Njegova porodica je praktično imala monopol nad građevinskim sektorom u toj oblasti. Podsticao je izgradnju nelegalnih objekata duž cijele obale Kastelvetrana i Mazara del Valo.

Čak su se sastanci između mafijaša održavali u jednoj od kompanija za proizvodnju betona u Mazara del Vallo. Tamo je odlučeno o atentatu koji će biti izvršen protiv poznatog novinara Mauricija Kostanca i tu je sastavljena "strategija masakra", koju je Mesina Denaro u potpunosti podržao.

Pokušaj atentata izveden je u Via Fauro u Rimu 14. maja 1993. godine: Kostanco i njegova supruga Marija De Filipi preživjeli su ga nepovrijeđeni.

On je Rini pokazao mete u Rimu, Milanu i Firenci koje će biti pogođene za napad na državu tokom 1992-1993. Frančesko Geraci, pokajnički mafijaš, svjedoči:

"Jednog dana je Mateo došao da me vidi, da me pita šta mislim o nizu atentata koji će biti izvršeni protiv nekih poznatih javnih ličnosti kao što su Baudo, Kostanco, Marteli, Santoro... Rekao mi je da će to destabilizovati državu. Odgovorio sam: 'To je dobar plan.'" 

Mesina Denaro je nakon Vinćenza Milaca, mafijaškog bosa Alkama, koji je bio veoma kritičan prema Korleonesima, odlučio da ubije svoju vjerenicu Antonelu Bonomo, trudnu 3 mjeseca, koja se udavila 15. jula 1992.

On je bio taj koji je autorizovao otmicu i ubistvo Đuzepea Di Matea, 13-godišnjeg sina pokajničkog mafijaša. Di Mateo otet u San Đuzepe Jatou, u provinciji Palermo 23. novembra 1993. godine, udavio se, a potom je tijelo 11. januara 1996. godine, poslije 25 mjeseci držanja kao taoca, rastvorio u kiselini. Nakon smrti Tota Rine, 15. januara 1993. godine, Mesina Denaro je postao neprikosnoveni vođa Koza Nostre.

Postoji mnogo stvari koje razlikuju Mesinu Denaro od mafije kojom su nekada upravljali Toto Rina i Bernardo Provenzano. Jedna je da Mesina Denaro nije bio oženjen. Sonji, jednoj od njegovih djevojaka, napisao je:

"Ne želim ni da razmišljam o vašoj umiješanosti u ovaj lavirint, iz kojeg ne znam kako ću se izvući. Nemoj više misliti na mene, ne vrijedi!"

Druga djevojka, Marija Mesi, upala je u nevolju, i uhapšena je jer mu je pomagala. Prije Marije Mesi i Sonje bila je Austrijanka Andrea Haslener, koju je skraćeno zvao Asi. Bili su u vezi 4 godine, 1989-1993, i upoznali su se u Kastelvetranu kada je ona bila recepcionerka u hotelu Paradise Beach.

Direktor hotela Nikola Konsales rekao je Andrei da ti ljudi nisu više dobrodošli. Konsales je ubijen 21. februara 1991. Tokom 1995-1996, Mesina Denaro je imao aferu sa drugom ženom iz Kastelvetrana, Frankom Alanjanom. Iz ove veze, 1996. godine, rođena je kćerka Lorenza.

Od tog vremena Franka je izgubila svu svoju nezavisnost. Uvijek je bila prinuđena da ostane zaključana u kući, a kada bi izašla, bila je u društvu rođaka ili ljudi njenog partnera. Godine 2013, kada je njena kćerka trebalo da postane punoljetna, ona i njena majka su zatražile da napuste Kastelvetrano, a samim tim i kriminalni svijet Mesine Denaro.

Odakle se skrivao, mafijaški bos je dao saglasnost. Prema istražiteljima, djevojčica nikada nije vidjela svog oca. Mesina Denaro je 14. jula ove godine postao djed. Njegova kćerka je rodila dokete koje ne nosi očevo, već majčino prezime.

Ali postoji još jedna žena, ona koja je oduvijek bila bliska sa Mesinom Denaro: njegova sestra Patricija. Ona je dugo vremena bila ta koja je nosila poruke svom bratu. Ona je 2018. osuđena na 14 godina zatvora zbog povezanosti sa mafijom.

Istražitelji su godinama bili ubijeđeni da on već duže vrijeme živi daleko od Sicilije, pa čak i van Italije. To je zato što čak i paketi koje šalje stižu na odredište nakon nekoliko mjeseci. Gotovo je izvjesno da je početkom 2000-ih, pod lažnim imenom, liječen u Barseloni od degenerativne bolesti rožnjače oka.

Prema kasnijim dokazima, bio je u Austriji, Švajcarskoj, Španiji, Tunisu, naravno i u Grčkoj, gdje je 1994. otišao na odmor pod lažnim imenom Mateo Krakolići. Danas je uhapšen u Italiji poslije 30 godina.  

Istragom koja je dovela do hapšenja šefa mafije Kastelvetrano koordinisali su tužilac iz Palerma Mauricio de Lusija i zamjenik tužioca Paolo Gvido, saznaje ANSA. On je, prema dostupnim informacijama, uhapšen u privatnoj klinici u Palermu, prenosi RAI News.