Višedecenijski rad na promjenama strukture mikroorganizama, ljudske intervencije u genetskoj strukturi biljaka i životinja, globalna trka u naoružanju i stalna potraga za efikasnijim načinima sijanja smrti, razvoj biološkog oružja uzdižu na visoko mjesto najvećih opasnosti savremenog svijeta. A razloga za brigu je sve više.

Najava da će Predstavnički dom SAD podržati amandman na Zakon o odbrani kojim će zahtijevati da Ministarstvo odbrane provjeri spekulacije o laboratorijski modifikovanim krpeljima, na kojima je navodno Pentagon eksperimentisao, a onda ih pustio u svijet, što je izazvalo širenje lajmske bolesti, daje za pravo pobornicima često potcjenjenih teorija o opasnostima oružja iz epruvete.

U SAD od lajmske bolesti boluje oko 300.000 ljudi, koji se danas s pravom pitaju nije li njihovo narušeno zdravlje posljedica eksperimenata koje je, razvijajući nove oblike oružja, Ministarstvo odbrane izvodilo na insektima između 1950. i 1975. godine. Osim što je dala novu dimenziju slutnjama da su u postrojenjima za proučavanje životinjskih bolesti na ostrvu Plam, blizu Long Ajlenda, i u mjestu Fort Derik u Merilendu godinama obavljani eksperimenti na insektima ova afera otvorila je i sljedeće, sasvim logično pitanje: Ako je pedesetih i šezdesetih godina koristila krpelje, na čemu danas rade kreatori globalne smrti?

Upućeni u opasnosti ove vrste inženjeringa navode da razvoj metoda biološkog ratovanja traje decenijama, u čemu kao globalna sila sa interesima u različitim dijelovima svijeta prednjače SAD.

Daleko od očiju javnosti, svoj odgovor pripremaju i Rusija, Kina, Indija i gotovo sve zemlje čiji naučni i vojni budžeti mogu da podnesu ovaj teret. Biološko oružje, međutim, zvanično ne posjeduje nijedna država već se, kako se pretpostavlja, njegov razvoj maskira naučnim istraživanjima u medicini, farmakologiji, hemiji...

"Danas se kao potencijalni biološki agensi mogu koristiti svi mikroorganizmi", navodi u svom članku "Bioterorizam - stari izazov u novoj bezbjednosnoj arhitekturi savremenog svijeta" dr Elizabeta Ristanović, načelnik Odeljenja za mikrobsku genetiku VMA i vodeći domaći stručnjak za bioterorizam.

Ona podsjeća da su infektivni agensi izazivači bolesti, od kojih su mnogi endemski rasprostranjeni na našem tlu i koje smo zapamtili kao epidemije iz ratnih epizoda - tifus, tularemija, hemoragijska groznica sa bubrežnim sindromom...

Svi biološki agensi, prema međunarodnoj klasifikaciji, svrstavaju se u tri kategorije. Prvoj pripadaju agensi koji se lako razmnožavaju i prenose sa čovjeka na čovjeka. Stopa smrtnosti kod njih je visoka i mogu izazvati opštu paniku sa teškim posljedicama. Tu se ubrajaju uzročnici antraksa, kuge, tularemije, botulizma, virusnih hemoragijskih groznica (ebola, marburg, lasa...).

U sljedećoj grupi su agensi koji se mogu relativno lako raširiti i od kojih se masovno oboljeva, te otud zahtijevaju pojačani epidemiološki nadzor i dijagnostičke mogućnosti. Riječ je o uzročnicima kju groznice, bruceloze, sakagije, kao i o alfavirusima, ricin-toksinu, stafilokoknom enterotoksinu...

Najveći izazov za današnjicu jeste takozvana C kategorija koja obuhvata već poznate kao i novoiskrsle agense, koji se u perspektivi mogu upotrijebiti kao biološko oružje zbog dostupnosti, jednostavne proizvodnje, i lakog i pogubnog širenja. Ona obuhvata agense kao što su nipah virus, hantavirus, uzročnike krpeljskih encefalitisa i krpeljskih hemoragijskih groznica, virus žute groznice.

Od kada su još u srednjem vijeku u gradove pod opsadom katapultima ubacivana tijela umrlih od kuge i drugih zaraznih bolesti, svijet strahuje od različitih oblika biološkog oružja, posebno u rukama ekstremnih grupa.

Prekretnica u doživljavanju bioterorizma dogodila se 2001. godine, a za to se pobrinuo američki vojni mikrobiolog Brus Ajvins. On je preko pisama rasturio spore antraksa, i tako u stanje teške panike doveo milione ljudi. Poslije njegove akcije od kožnog i plućnog antraksa oboljele su 22 osobe, a pet osoba je umrlo. Potraga za počiniocem i Ajvinsovo hapšenje otkrilo je i da SAD i Velika Britanija raspolažu sojevima antraksa i da ga koriste u istraživanjima biološkog oružja.

Strah da uzročnici masovnih smrti ne dođu u ruke terorista, međutim, samo je jedan sloj ovog problema. Gotovo niko nema odgovor na pitanje šta bi se dogodilo ukoliko bi neka od svjetskih supersila primijenila ovaj metod ratovanja, niti iko može da negira da se to već ne dešava.

Dokazano je da su u eri Hladnog rata i SAD i SSSR proizvodile biološke agense. Puno je bilo riječi i o tome da je Irak od 1985. do 1991. imao program stvaranja opasnog antraksa. Teško je očekivati da su države sa moćnim budžetima za vojsku i nauku napustile razradu i ovih metoda vođenja savremenih ratova.

LAJMSKA BOLEST STIGLA U SRBIJU 1987.

Zahtjevi za istragu o upotrebi krpelja za slučajno ili namjerno širenje lajmske bolesti u SAD nameću i pitanje kretanja broja oboljelih u Srbiji. Prema podacima Gradskog zavoda za javno zdravlje u Beogradu, krpelji zaraženi bakterijom borelija burgdorferi otkriveni su prvi put u Srbiji tek 1987. godine.

"Samo nekoliko decenija ranije o lajmskoj bolesti se gotovo ništa nije znalo" kažu za Novosti iz Gradskog zavoda za javno zdravlje.

"Nakon što su se informacije o zaraženim krpeljima pojavile u javnosti, pacijenti su mnogo češće dolazili kod ljekara nakon ujeda krpelja. Dijagnostika je postala dostupna, zbog čega se bolest češće otkrivala. To su neki od razloga za povećanja broja zabilježenih slučajeva lajmske bolesti prije 25 ili 30 godina.

Prema zvaničnim podacima, broj zaraženih osoba u Beogradu protekle decenije se nije mnogo mijenjao. Svake godine broj zaraženih je približno isti.

"Prema podacima iz arhive i iskustvu naših ljekara, broj zaraženih osoba varira od 200 do 400 godišnje. Protekle decenije nije bilo nikakvih naglih "skokova" broja oboljelih, niti je taj broj značajno opadao" kažu iz Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograd.

GENETIČKO ORUŽJE PRIJETI NARODIMA

Mračna strana nauke, kako se pretpostavlja, zaokupljena je posljednjih godina radom na stvaranju takozvanog genetičog oružja, koje omogućava selektivno istrebljenje tačno određenih grupa. Posljednja faza rada na biološkom oružju koristi ogromne baze podataka o DNK i RNK materijalu karakterističnom za jedan etnički korpus.

Krajem 2017. objavljeno je da je na skupu ekspertske grupe UN u Torontu došlo do ozbiljnih sporova s predstavnicima SAD, jer se saznalo za projekat američke agencije DARPA vezan za genetička istraživanja čiji je cilj slabljenje nagona za parenjem kod komaraca radi istrebljenja malarije, prije svega u Africi.

Svjetska javnost upozorena je i da je sve više naučnika na Zapadu grantovima primorano da radi za vojsku, i da su SAD od 2008. do 2014. uložile sto miliona dolara u razvoj sintetičke biologije, sa sumnjivim namjerama.