U pećinu su se nakon višednevne potrage spustili tajlandski mornarički specijalci. Među sedmoro spasilaca su i ljekar i medicinska sestra, koji su ponudili da ostanu sa djecom dok god ne izađu - što bi moglo biti tek za četiri mjeseca.

Dječaci koji su stari između 11 i 16 godina te njihov 25-godišnji trener pronađeni su u ponedjeljak, nakon očajničke potrage koja je trajala devet dana. Dječaci su bili u pećini Tam Luang kada im je voda prepriječila izlaz i zarobila ih 23. juna. 

Sada se pojavio novi veliki problem. Niko ne zna kako dječake izvući iz pećine. Naime, da bi došli do njih, spasioci su morali da rone više stotina metara. Riječ je o mračnim, uskim i blatnjavim tunelima ispunjenim vodom koji predstavljaju velik izazov i iskusnim roniocima. Takav put mogao bi biti poguban za djecu, posebno kad se uzme u obzir da su dječaci redom fizički slabiji zbog višednevnog boravka u pećini bez hrane i svjetlosti, a i neplivači su. 

Spasioci dječake uče da rone, u slučaju da budu morali da ubrzaju proces spasavanja. 

Učenje dječaka da rone mogao bi biti jedini način da se oni izvuku napolje, mada se razmatraju i druge mogućnosti. Jedna od njih je i bušenje velike stijene, ali otežavajuća okolnost u tom slučaju je, tačno ločiranje mjesta koje treba da se buši, kkao bi se do dječaka došlo, kao i da je potrebno probiti kilometar stijene. 

Ono što još više zabrinjava je činjenica da je sezona monsuna u ovom dijelu svijeta tek počela, a sljedećih dana očekuju se obilne padavine. Procjene koje kažu da bi dječaci u pećini mogli da provedu sljedeća četiri mjeseca nisu nimalo pretjerane. Za sada se radi na tome da se pumpama zaustavi porast nivoa vode u pećini, a spasioci su pokušali da instaliraju telefonske linije kako bi se dječaci čuli sa roditeljima, ali im to nije pošlo za rukom. 

Iako se ni otprilike ne zna kad će početi akcija spasavanja, ispred pećine neprestano dežuraju ljekari, u slučaju da se iznenada odluči da akcija spasavanja počne. 

Kako je jedan od stranih spasilaca koji pomažu tajlandskim kolegama Britanac Ben Rejmenants, objasnio za britanski medij, djeca i njihov trener su "ušli unutra i pokušali da dođu do kraja tunela u nekoj vrsti inicijacije za lokalne dječake, koja podrazumijeva da se potpišu na zidu na kraju tunela i zatim vrate nazad". 

Tajlandska mornarica na svom fejsbuku objavila je nekoliko snimaka dječaka sa lakšim povredama stopala i nogu. U najnovijem snimku, jedan od dječaka zahvaljuje svima koji čekaju da oni budu spaseni, dok drugi dječak izgovara: "Zdrav sam". 

CNN prenosi da su dječaci spasiocima rekli da su čuli lajanje pasa i dječju graju, te se sada traga za potencijalnim procjepom kroz koji bi dječaci mogli biti izvučeni.

Koji su najveći problemi s kojima su se dosad morali susresti? Koji problemi ih tek očekuju?

O poteškoćama spasilaca i zaroblejnih dječaka na Tajlandu govorila je za hrvatski portal "Indeks" Aida Barišić, načelnica Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza, instruktorka speleologije i članica HGSS-a. 

"Prvenstveno okruženje vodom jer nisu plivači, mrak - nemogućnost daljeg kretanja, neuhranjenost, dehidracija (iako su koristili vodu iz svog okruženja), psihičke poteškoće - hoće li ih neko spasiti... Npr, u pećinama protok vremena nije tako izražen kao na površini ako nemate sat ili neki uređaj koji mjeri vrijeme... Ali najveći izazov će biti trka s vremenom odnosno kišom i novo podizanje nivoa vode... Ako spasioci procijene da će ih transportovati bilo ronjenjem jednog po jednog ili u nosiljci jednog po jednog kroz poplavljene prolaze (kroz koje su prošli prije zarobljavanja) sigurnost svakog dječaka zavisiće od njegove psihičke pripremljenosti u tom trenutku. Povratak ronjenjem bi za sve bio vjerovatno poguban. U ovom trenutku uspostavljena je komunikacijska veza između dječaka i površine što je vrlo važno za podizanje motivacije i jačanje psihičke snage", navela je ona.