Marijam Sulakiotis je bila igumanija i serijski ubica koja je proglašena krivom za brojne tačke optužnice za ubistva, mučenje, prevaru i druge zločine.
Ona je zloupotrijebila povjerenje vjernika te tako počinila niz stravičnih zločina zbog čega je prozvana "monahinjom iz pakla".
Zahvaljujući Marijam Sulakiotis u Grčkoj je početkom 20. vijeka došlo do smrti čak 500 odanih vjernika.
Ko je bila Marijam Sulakiotis?
Marijam Sulakiotis je prvi put predstaljena samozvanom monahu po imenu otac Metju Karpatakis kada je imala 23 godine. Do tada je radila na farmi i u fabrici. Njeno porjeklo je do danas ostalo nejasno.
Monah i Marijam su se sreli u ključnom trenutku u životu monaha kada se on borio sa sopstvenim sumnjama u doktrine i načela grčke starokalendarističke crkve, pravoslavne denominacije kojoj je pripadao.
Ovaj monah je formirao novu sektu, nazvanu Novokalendarci.
Raskinuvši sa pravoslavljem, on je zatim počeo da gradi sopstveni manastir, da bi svojim sljedbenicima obezbijedio mjesto za bogosluženje. Zaljubljena u oca Mateja i njegovu alternativnu ideologiju, Marijam je napustila porodicu i posao da bi mu pomogla u izgradnji manastira.
Ubrzo ona biva uzdignuta na poziciju igumanije u novoj crkvi, gdje je bila zadužena za svakodnevno upravljanje i regrutovanje novih članova za manastir do trenutka kada je otac osnivač sekte preminuo 1939. Do tada je stekla reputaciju rigorozne, čak i nemilosrdne monahinje.
Igumana Marijam
Prema izvještajima sljedbenika novokalendarističke sekte, otac Matej je sagradio manastir za dvije svrhe. Prvi je bio da hvali Djevicu Mariju, a drugi da obezbijedi finansijsku pomoć za rastući novokalendaristički pokret.
Sada pod upravom novoimenovane igumanije Marijam, misija manastira je bila da stekne veliki novac. Novi članovi su morali da se odreknu svakog novčića ili imovine koju su posjedovali, pridržavajući se crkvenog "zavjeta siromaštva".
Zajedno sa njihovim zavjetima da se oslobode "zla" i pokažu privrženost svojoj vjeri u ovu novu crkvu, vjernici su bili obavezni da priznaju sve svoje grijehe i da poste i periodično se zavjetuju na ćutanje.
Iako se većina religija zasniva na sličnim metodama, ipak Monahinja iz pakla je koristila gnusne metode da bi iznudila finansijsku imovinu novih članova, kao što su uskraćivanje sna i hrane, tjelesne kazne. Novi članovi su tjerani da se mole satima i satima, i bili su podvrgnuti ucjenama, premlaćivanju, pa čak i mučenju.
Pronicljivo, Majka Marijam je ciljala na bogate porodice jer bi njihova imanja obezbijedila plodonosan prihod koji bi mogao neograničeno finansijski održavati manastir.
Njena šema je bila prilično jednostavna: kada bi se pridružili njenom manastiru, sledbenici bi svjesno ušli u izolovani život predanosti sa malo ili nimalo kontakta sa porodicama ili prijateljima iz njihovih prethodnih "grešnih" života.
Time su bili odsječeni od bilo koga ko bi im mogao priskočiti u pomoć ako bi bili upozoreni na užasne zločine koji su počinjeni nad njima.
Mnogi ljudi koji su se pridružili ovom manastiru nisu se pridružili kao vjerski sljedbenici, već zato što su tražili medicinsku pomoć. Okrutna igumanija ponudila je svima besplatno liječenje tuberkuloze, navodeći visoku nadmorsku visinu manastira kao idealnu lokaciju za oporavak.
Da prikažu kako zaista leče tuberkulozu, na licu mjesta su imali ljekara koji bi pregledao pacijente. Međutim, navodi se da su ljekari imali dozvolu da dođu samo jednom u manastir, a to je da bi potpisali umrlice. Ovaj "plan liječenja" bio je samo još jedna varka koju je koristila da prevari više ljudi.
Tek 1949. počele su da se šire glasine o tome šta se dešava unutar "svetih" zidina. Iako su stanovnici tvrdili da su čuli vriske, tek 1950. godine, nakon što je monahinja iz pakla bila na čelu više od decenije, vlasti su bile obaviještene o mogućim prekršajima.
Stvari su došle do vrhunca kada je kćerka jedne nove "vjernike" prijavila da su akti o zemljištu njene majke prepisani na monahinju Merijem. Kćerka je bila uznemirena zbog toga i izjavila da nimalo nije ličilo na njenu majku osim ako nije bila pod nekom vrstom prinude.
Monahinja iz pakla - razotkrivanje
Konačno, 4. decembra 1950. godine, nakon desetogodišnje, neprekidne vladavine nad manastirom, policija je uhapsila Merijem tokom racije velikih razmjera.
Osamdeset pet policajaca provelo je dva dana pretražujući teren, spasavajući 46 djece, kao i niz golih i neuhranjenih starijih žena koje su bile zarobljene u podrumu. Zajedno sa pronađenim živim sljedbenicima, otkriveni su ostaci preko 170 tijela.
Međutim, kada je njeno suđenje počelo 4. septembra 1951. godine, Merijem Soulakiotis se nije suočila ni sa kakvim optužbama u vezi sa zlostavljanjem ili smrću sljedbenika. Takođe je utvrđeno da posjeduje 750.000 dolara u gotovini i da je imala vlasništvo na preko tri stotine farmi i kuća, ali ni zbog toga nije bila krivično gonjena.
Tužioci su smatrali da ne mogu da obezbijede osuđujuću presudu u vezi sa ovim zločinima. Jedina sigurna presuda koju su mogli da iznesu bila je po dvije tačke optužnice za nezakonite poslovne aktivnosti koje je preduzela. Dobila je dvadeset i šest mjeseci zatvora zbog ilegalnog uvoza guma i izvoza maslinovog ulja na Kipar.
Iako je sud nije proglasio krivom ni za kakve gnusne zločine, javnost i mediji su je osudili kao "ženskog Raspućina". Uz značajnu medijsku pažnju, više ljudi je iznelo dokaze protiv ove monahinje.
Tužioci, potpomognuti ovim novim svjedočenjem, teretili su igumaiju za niz novih krivičnih djela. Igumanija je optužen za ubistva jednog monaha i tri monahinje, kao i za pronevjeru, falsifikovanje testamenta, iznudu, zlostavljanje, mučenje i ubistvo iz nehata kao rezultat lavine svežih svjedočenja.
Poslije njenog drugog suđenja u februaru 1953, Soulakiotis je dobila desetogodišnju zatvorsku kaznu, koja je služila istovremeno sa svojom prvom kaznom.
Bizarno je bilo treće suđenje ubrzo nakon kulminacije njene druge presude u kojem je proglašena krivom za nezakonit pritvor zbog čega je dobila još 4 godine zatvora..
Sve u svemu, nije jasno koliko je smrtnih slučajeva izazvala. Vlasti su smatrale da je 177 ljudi umrlo od smrtonosnih infekcija pluća i to se tretiralo kao ubistvo iz nehata. Veruje se da je još dvadeset sedam ubijeno. U jednom trenutku se tvrdilo da je ona ubila pet stotina ljudi.
Žena od vjere?
Dok je još bila zatvorena u zatvoru Averof, okrutna igumanija je preminula 1954. u 71. godini. Čak i dok je ležala na samrti, nikad nije priznala zločin nazivajući optužnicu "sataninstičkim izmišljotinama".
Šta se desilo sa manastirom?
Mnoge monahinje iz ovog manastira su otišle i nikad se više nisu vratile onaj momenat kada je Merijem osuđena. Smatra se da je onaj ko je preuzeo novu ulogu igumanije djelovao diskretnije od svojih prethodnika.
Čak i 2019. godine, manastir je još uvijek radio i činilo se da je manastir kao i svaki drugi. Neki sljedbenici i dalje smatraju da je Soulakiotis lažno optužena.
Nejasno je koji su bili Soulakiotisovi motivi, da li je imala neki izobličen pogled na to kako će sprovesti djelo svog gospodara ili je jednostavno bila oportunista koji je koristio religiju kao krinku za svoje lažne aktivnosti.
Međutim, ne može se poreći smrt koja se dogodila pod njenim nadzorom. Za njih je odgovarala, piše greekcitytimes.com
.jpg)
