Petar Vujanović završio je krojački zanat davne 1957. godine. Kaže da pedestih godina prošlog vijeka nije bilo puno izbora kada je riječ o školovanju. Odlučio je da postane krojač.

Po završetku zanata zaposlio se u preduzeću "Pobjeda", a imao je i svoju krojačku radnju. Krojio je odijela, mantile, zimske kapute, prsluke, ali kape rijetko. Za njih kaže i da su, uz prsluke, najteže za šivanje.

- Tad je trebalo kapu otprilike da šijem oko sedam sati.  Sad treba tri sata - kaže Vujanović.

A veoma vješt i brz u šivanju kapa postao je nakon odlaska u penziju, devedestih godina. Kaže da za njega nema tajni kada je riječ o kapama, pa šije razne modele.

Vremešni prijedorski krojač šije i šubare i šešire. Kaže, međutim, da u posljednje vrijeme prodaje vrlo malo kapa, pa je za pola godine prodao samo dvije kape i jednu šubaru. Sada u kući ima kapa u vrijednosti oko 1.500 maraka. Ističe da se više ne cijeni ručni rad.

Petar Vujanović u svojoj krojačkoj radnji ima dvije šivaće mašine, od kojih je jedna stara stotinu godina, ali i dalje, kaže, savršeno radi, jer je redovno održava. Žali, jer njegov zanat nema ko da naslijedi. Kaže da bi rado besplatno prenio znanje onome ko želi da nauči šiti, ali zainteresovanih nema.