EU nije bila za to, pa su samo SAD i Velika Britanija prekinule kupovinu ruskih zlatnih poluga, navodi "Geopolitika".

Na samitu najrazvijenijih zemalja G7 atmosfera je bila sumorna jer se na ukrajinskom frontu umnogome rješava sudbina i budući geopolitički izgled svijeta, a vojno stanje nikako ne ide u prilog Zapadu, prije svega SAD.

Dok je prema Ukrajini, očekivano, vrlo brzo i lako zauzet zajednički stav i donesena odluka o nastavku pomoći i isporuke oružja Kijevu, u G7 je po pitanju Rusije došlo do nepredviđenih problema.

Proteklih dana brojni svjetski mediji glasno su najavljivali upravo uvođenje embarga na izvoz ruskog zlata, koji bi Moskvi trebao nanijeti dodatnu štetu od 19 milijardi dolara godišnje.

Međutim, do toga nije došlo budući da je na kraju sve blokirala Njemačka odnosno EU, navodi "Geopolitika".

Njemački kancelar Olaf Šolc izjavio je da bi pitanje embarga na rusko zlato "trebalo rješavati i u krugu EU" i da se "rješenje o tome u konačnom obliku ne može donijeti na G7".

Kada je riječ o određivanju cijene ruske nafte (mada nikome nije jasno kako bi se to moglo sprovesti), što je američki predsjednik Džozef Bajden najavio kao već gotovu stvar čiji će mehanizmi (poput zabrane osiguranja ruskih tankera ako cijena nafte koju prevoze prelazi dogovorenu) biti usvojeni na sastanku G7 – i ona je doživjela sudbinu embarga na rusko zlato.

Prema navodima "Špigla", Francuska želi da se sve to prvo raspravi sa ostalim zemljama proizvođačima nafte. Dakle, prije svega sa Organizacijom zemalja izvoznica nafte (OPEK), gdje je iluzorno očekivati da će oni podržati jednu takvu odluku.

Naime, takva mogućnost njih stavlja u neugodan položaj, jer bi ruska nafta (koju Moskva ionako prodaje sa popustom, pa je protekli mjesec tako preuzela od Saudijske Arabije drugo mjesto po izvozu nafte u Indiju, a prvo po izvozu u Kinu) postala još jeftinija, a njihova (OPEK) još nekonkurentnija na tržištu.

Uz sve to, radilo bi se o presedanu - da političari drugih zemalja (izvan kruga vodećih izvoznika nafte) određuju cijene nafte.

A ako to jednom učine (sada sa Rusijom) sutra će isto moći sa bilo kojom drugom zemljom izvoznicom crnog zlata.

Zanimljivo je da je izjavu o tome da treba saslušati stav zemalja proizvođača nafte podržala i predsjednik Evropske komisije Ursula fon der Lajen, što, zapravo, potpuno onemogućava usvajanje ovog američko-britanskog prijedloga.

Drugim riječima, taj prijedlog postaje fantazija, procjenjuje "Geopolitika" i napominje da se ni privatni biznis na Zapadu nikada neće saglasiti da mu cijenu njegovih proizvoda diktira država, odnosno politika.

Propast ovog, kao i prijedloga o embargu na rusko zlato, jasno ukazuje kako je EU, a, vjerovatno, prije svega, Njemačka suočena sa velikim problemima sa snabdijevanjem energentima, jer se gotovo odrekla svoje industrijske proizvodnje odricanjem od gasovoda "Sjeverni tok dva".

Neke njemačke firme su odbile da plaćaju ruski gas, pa su se Nijemci odrekli prvo ruskog uglja, a na kraju i ruske nafte koja stiže tankerima.

Tako je Njemačka došla do ivice svojih mogućnosti uvođenja daljih sankcija, a da time ne ubrza i vlastitu propast.

Drugačije se ove odluke, preciznije njihovo nedonošenje, ne mogu protumačiti.

Od pokušaja brzog i bolnog ekonomskog slamanja Rusije, sada je već jasno, neće biti ništa. Interesi zapadnih država, prije svega onih iz anglo-američkog, s jedne, i kontinentalno-evropskog tabora, s druge strane, nisu isti niti mogu biti, zaključuje "Geopolitika".