Avgusta 2011. godine, nakon što su libijski pobunjenici i NATO otpočeli napad na Tripoli, Muamer Gadafi održao je govor u kome je pozvao pristalice da brane Libiju od stranih napadača.
U tom govoru Gadafi je rekao da postoji zavjera za kontrolu libijske nafte i za kontrolu libijske zemlje, za njenu ponovnu kolonizaciju.
"To je nemoguće, nemoguće. Borićemo se do se posljednjeg muškarca i posljednje žene, dok se ne odbrani Libija od istoka ka zapadu, sjevera ka jugu", rekao je Gadafi u obraćanju koje je prenosila televizijska stanica.
Dva mjeseca kasnije, Gadafi je krvav i ošamućen vučen ulicama rodnog grada Sirta, prije nego što je ubijen.
Nakon devet godina, poslije izbijanja drugog građanskog rata, Gadafijev govor nije daleko od istine - kako su se SAD povukle od one uloge koju su imale u svrgavanju Gadafija, na Libiju su se obrušile ojačale regionalne sile.
Dok se bitka seli ka Sirtu, ka naftnom dragulju zemlje, promalja se borba za potencijalnu kontrolu nad naftnim bogatstvom Libije.
Sreća je okrenula leđa Sirtu nakon Gadafijeve smrti. Taj grad je nekada predstavljao Gadafijevu viziju Afrike. Vile u avenijama sa drvoredima eukaliptusa koje su pripadale aparatčicima režima, sravnjene su sa zemljom, a Islamska država terorisala je grad prije nego što su njeni pripadnici protjerani 2016. godine.
Kršeći međunarodni embargo na oružje, grad i okolna pustinja su posljednjih nedjelja preplavljeni oružjem i borcima, pošto su snage lojalne vladi u Tripoliju mobilisane s jedne strane fronta, a one koje se bore na strani generala Haftara, koga je imenovao rivalski parlament u Tobruku, stacioniran je sa druge strane ratne linije.
Ulog je najznačajnije bogatstvo Libije - najveće rezerve nafte na cijelom afričkom kontinentu. Većina naftnih polja u zemlji nalazi se u basenu Sirta i vrijede milijarde dolara godišnje. Snage Haftara, koje kontrolišu taj grad, uvele su blokadu izvoza nafte u januaru, čime je prihod opadao, jer je dnevna proizvodnja pala sa oko milion barela na svega 100.000 barela dnevno.
Primoran da smanji plate državnim službenicima i trenutno troši rezerve nasleđene iz Gadafijeve ere, Tripoli očajnički želi da ukloni Haftarove snage.
Vlada Nacionalnog jedinstva zapadne Libije (GNA), koju su UN zvanično priznale kao legitimnu vladu zemlje, stvorena je 2015. godine. Ta vlada je u sukobu s upravom Tobruka, formiranom kada su se poslanici pušteni iz zatočeništva u taj istočni grad nakon spornih izbora.
Tobruk je imenovao Haftara, bivšeg zapovednika vojske pod Gadafijem i jednokratnog saradnika CIA, da bi predvodio svoju Libijsku nacionalnu armiju (LNA).
Glavni saveznici vlade Nacionalnog jedinstva (GNA) su Turska i Katar, prijateljski nastrojene prema Muslimanskom bratstvu, i donekle Italija, koja se oslanja na GNA da zaustavi kretanje migranata koji prelaze Sredozemno more do njenih obala.
Haftara podržavaju čelnici UAE, Egipta, Saudijske Arabije i Jordana, koji politički islam vide kao pretnju vlastitoj moći i Rusija, još svježa od uspjeha u Siriji i koja želi da proširi svoj uticaj u arapskom svijetu.
Vlada Velike Britanije pod Dejvidom Kameronom i Francuska pod Nikolom Sarkozijem bili su ključni instrumenti u svrgavanju Gadafija. Međutim, dok London sada diplomatski radi s margine, Pariz je održao snažan udio u dešavanjima na terenu.
Uviđajući potrebu da pomogne svojim bivšim sahelskim kolonijama u borbi protiv rasta džihadističkih pokreta u regionu nakon revolucije u Libiji 2011. godine, Francuska sada podržava Haftara i Libiju pod vođstvom sekularnih snaga kako bi osigurala sigurnost svojih trupa na jugu.
Borbe su dodatno zakomplikovane plemenskom dinamikom, širenjem ratovanja bespilotnim oružjem i sve većim prisustvom stranih plaćenika: ruska grupa "Vagner" pruža ključnu taktičku podršku Haftarovoj vladi (LNA) od prošle godine. Oko 10.000 Sirijaca, čiji vlastiti posrednički rat još bijesni, takođe se sada bore na obe strane sukoba, namamljeni većim platama nego što mogu da zarade kod kuće. I pripadnici GNA i LNA suočavaju se sa optužbama za regrutovanje muškaraca iz Čada, Somalije i Sudana kako bi radili kao čuvari ili jedinice za podršku, koji se umjesto toga nalaze na frontu Libije kao topovsko meso.
"Na mnogo načina ratove u Siriji, Ukrajini i sada Libiji možete smatrati ekvivalentima Španskom građanskom ratu 1930-ih", rekao je Peter Singer, specijalista za ratovanja 21. vijeka i viši saradnik u Fondaciji "Nova Amerika".
Prema Singerovim riječima, ne samo da su razne sile uključene u sukobe, kroz kombinaciju zvaničnih i angažovanih snaga, već i sukobe koriste kao svojevrsni poligon za ono što funkcioniše i sa čim se mogu izvući.
"Baš kao tridesetih, vidjećemo repove ovih sukoba u godinama koje dolaze", dodaje Singer.
Ova godina, 2020. je već donijela vrtoglavu eskalaciju sukoba u Libiji, a Sirt pod kontrolom LNA, zajedno sa naftnim poljima južno od grada, mogao bi da bude okidač za neviđene sukobe stranih sila na libijskom tlu.
Krajem prošle godine Haftar je bio blizu zauzimanja Tripolija. U januaru je Turska preduzela dramatične akcije kako bi sprečila da glavni grad padne, prateći izjavu o očiglednoj vojnoj podršci GNA slanjem trupa, bespilotnih letjelica, sistema protivvazduhoplovne odbrane i sirijskih boraca da povuku snage odmetnutog generala.
Hrabar potez se isplatio: u razmaku od nekoliko mjeseci, Turska je preokrenula rat, a Haftar je bio primoran da se povuče iz većeg dijela zapadne Libije.
Da bi se suprotstavio Turskoj, prošlog mjeseca egipatski parlament takođe je proglasio otvorenu vojnu intervenciju u Libiji, upozoravajući da će, ukoliko snage pro-GNA napreduju ka Sirtu, Kairo odgovoriti "direktnom akcijom".
"Vagnerovi" plaćenici koji nastupaju u ime Moskve i Abu Dabija konsoliduju svoje prisustvo u vazduhoplovnoj bazi El Jufra južno od Sirte, raspoređujući najmanje 14 borbenih aviona "mig-29" i "Su-24" iz Sirije, a navodno su takođe preuzeli kontrolu nad najvećim u naftnim poljem u zemlji, Šarara i transportnom lukom Sider.
Analitičarka Međunarodne krizne grupe Klaudija Gacini izjavila je da je jedini način da se stanje u Libiji riješi je da se podjele prihodi od nafte.
"Nažalost, nijedna strana se vjerovatno neće odreći tako važne stvari", istakla je Gacinijeva.
Dugo očekivana revizija Centralne banke Libije trebalo bi da započne ove nedjelje, što bi moglo da pomogne okončanju šestomjesečne naftne blokade. Međutim, mnogi smatraju da je toliko strana uključeno u sukob i da je toliko isprepletanih interesa da je teško postići kompromis.
S obzirom na to da su Ujedinjene nacije uglavnom isključene iz rasprava između Rusije i Turske, rizik od zamrznutog sukoba ili čak podjele zemlje izgleda da raste.
To se možda nije dogodilo onako kako je Gadafi predvideo 2011, ali danas sigurno ne bi prepoznao Libiju, koja je postala "igralište za strane sile". Sudbina naroda Libije sve je više u njihovim rukama.
Pročitajte još:
Žena u Prnjavoru preživjela horor: Suprug je satima tukao i držao zaključanu u kući!
Bačen molotovljev koktel u parfimeriju, radnice bile unutra
Ova opština je novo žarište korone: "Krive su svadbe i mature"
Tajson se prisjetio kako je u hotelu pretukao sedam prostitutki
Ovo su mjere Republičkog štaba za vanredne situacije koje važe do 17. avgusta
Muškarca iz BiH izvukli iz jezera, preminuo u bolnici
Preminula žena koju je zapalio nevjenčani suprug
Djevojčica poginula dok je na kobnoj vožnji ringišpilom hvatala igračke
