Čulo se o tome nekoliko teorija, od kojih svaka ima neko uporište i tezu, međutim najnovija je najzlokobnija.

Naime, prije izvjesnog vremena na društvenim mrežama pojavio se snimak kompozicije na kojoj se vide tenkovi T-55 koje u svom sastavu, odnosno i u strateškoj rezervi ima Srbija, a koji na Balakanu bude duhove.

Međutim, ovdje nije riječ o tim tenkovima, nego o nečem drugom.

Zašto Rusi ponovo aktiviraju tenkove T-55?

Bilo je tu svakakvih teorija: Prva kaže da će od tenkova T-55 se stvoriti vatrene tačke pošto je tenkovski top D-10-T2S idealan za gađanje jednodjelnom granatom. 

Borbeni komplet je 43 granate. Inače Rusija i dalje u svojim vojnim skladištima ima mnogo granata kalibra 100 mm

Ono što je interesantno jeste postojanje i manjih serija tenkova T-54 koje su takođe dignuti i krenuli su put remontnih zavoda.

Druga teorija koja se spominje je i da jedna azijska država, negdje spominju da je to Indija, koja nabavlja te tenkova i planira da ih otkupi.

Treća teorija koja je prisutna govori da je Rusija ostala bez tenkova familije T-72, T-80 i T-90 i da želi postojeće gusjeničare da sačuva i da zato šalje na teren tj. u rat tenkove T-55.

Jeziva poruka

Međutim, stručnjak za tenkove čije znanje svi cijene od Kine do Kuvajta Vladimir Ivanović dao je jednu zanimljivu analizu zašto Rusija podiže tenkove T-55 iz deopa u Sibiru i na Dalekom istoku.

"Rusija uvodi u upotrebu tenkove T-55. Nisam vidio da uvodi u upotrebu tenkove T-54. Ovo je najjezivija poruka NATO paktu i najjezivija poruka svijetu od upotrebe atomskih bombi na Hirošimi i Nagasakiju. Tenk T-54 nema u sebi PNZ oblogu, oblogu koja štiti posadu od nuklearnog zračenja. Tenk T55 ima tu oblogu u unutrašnjosti tenka. Tu oblogu imaju i svi naredni tenkovi nastali na području SSSR-a ( i M84). Svi tenkovi imaju uređaje za filtriranje i ventilaciju vazduha, pravljenje natpritiska u tenku da se zaštite od ulaska ozračenog vazduha itd. Tenk T-55 i svi naredni tenkovi imaju PNZ oblogu (protivnuklearna zaštita), ali tenk T55 je posebna priča", rekao je on i dodao:

"U njegovoj elektronici preovladavaju elektronske cijevi, triode, tetrode, pentode, heksode itd, i to u stabilizatoru topa STP-2 Ciklon i u radio stanici R123, ili u starijim verzijama T55 radio stanica R113. Kod svih sovjetskih tenkova nuklearni udar briše sav softver iz elektronike tenka, sistema za upravljanje vatrom navigacije, radio opreme, i ostale elektronike tenka. I tenk postaje gomila gvožđa koja stoji na bojnom polju. Nepokretna meta. Nuklearni udar ne može da obriše nikakav softver iz tenka T-55, jer ga taj tenk i nema. U slučaju nuklearnog udara svi tenkovi staju, a jedino tenk T-55 nastavlja svoj zadatak. Bez ikakvih problema. Sasvim jasna poruka. Bacićemo atomsku bombu. Jasna poruka. Armagedon. Ne postoji izraz 'poslije' nakon bacanja prve atomske bombe u ovom rat.

Jedan od Ivanovićevih kolega koji je takođe tenkista potvrđuje ovu priču jer tenk T-55 onakav kakav Rusi sada vraćaju u operativnu upotrebu nema softver, to je prema njemu čista mehanika.

Radio uređaj R-123 sa ostalim tipovima uređaja kanale bira putem zupčanika, a to znači da u slučaju eksplozije nuklearne bombe Elekotrmagentni udar, koji neki zovu i impuls ne može da čini štetu sredstvima.

Protivnukelarna hemijska zaštita tenka sa filterima omogućava upotrebu tenka i poslije nuklearne eksplozije.

Od T-54 do T-55

Iskustvo upotrebe tenkova T-34 za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao i primjena novih rješenja na tenku T-44 koji se pojavio pred sam kraj Drugog svjetskog rata 1944. otpočeo je razvoj novog tenka.

Prototip novog tenka proizveden je 1947. pod nazivom T-54, koji je u odnosu na svoje prethodnike bio najniži tenk na svijetu sa topom kalibra 100 mm.

Prvi modeli tenka T-54 nisu imali PVO mitraljez nego klasični kalibra 7,62 mm spregnut sa kupolom. U serijsku proizvodnju tenk je krenuo 1949/50.

Proizvodio se, osim u Sovjetskom Savezu, i u Poljskoj i Čehoslovačkoj čije verzije u svom naoružanju je imala i bivša JNA, VJ, VSCG i do povlačenja Vojska Srbije.

Tenk T-54 proizvodio se u verzijama T-54A, B i C. U odnosu na A posljednje verzije dobile su stabilizaciju topa i gasna komora na ustima cijevi tenka.

Njegov nasljednik pod oznakom T-55 počeo se proizvoditi 1955. godine i pokazao je ubrzo svoj kvalitet u odnosu na zapadnu konkurenciju

Opšta konstrukcija tenka je standardna kupola na sredini tenka, upravno odjeljenje napred i motorno-transmisiono pozadi. Posada četvoročlana: vozač naprijed u tijelu, lijevo, borbeni dio posade komandir, nišandžija i poslužilac u kupoli.

Komandir i nišandžija na lijevoj strani tenka, a poslužilac na desnoj od zadnjaka.

Osnovno naoružanje tenka T-55 je prerađeni brodski top kalibra 100 mm koji je na T-55 poznat pod oznakom D-10-T2S izolučene cijevi, sa gasnom komorom na ustima i horizontalno klinastim zatvaračem sa mogućnošću punjenja sa desne strane.

Tenk ima borbeni komplet od 43 jednodijelne granata u običnoj verziji, dok je u komandirovoj verziji broj granata manjih za 6 zbog ugradnje dodatnog komandnog radio uređaja R-112.

Top i spregnuti mitraljez su stabilizovani vertikalno i horizontalno brzina gađanja je 4-7 metaka u minuti.

Borbeni komplet čine sljedeće granate: trenutno fugasne, kumulativno-nerotirajuće i pancirno-obilježavajući meci, i potkalibarni metak.

Granate su raspoređene u cijelom tenku desno od vozača 18 komada, u unkeru između borbenog i mototransmisionog odjeljnja 12 komada, u kupoli 7 komada, zatim 2 lijevo i 4 na bočnoj ploči borbenogo odjeljenja, prenosi "Kurir".

Dodatno naoružanje

Od dodatnog naoružanja tenk ima spregnuti mitraljez PKT 7,62 mm. Borbeni komplet je 2.250 metaka složenih u 9 kutija sa po 250 metaka. U verzijama od T-55 ugrađen je PVO mitraljez DŠK kalibra 12,7 mm. Municija je isto spakovana po 200 metaka u 5 municijskih kutija sa pakovanjem od 50 metaka.

Nišandžija tenka ima teleskopsku nišansku spravu TŠB-32, IC durbin TPN-1 koji služe za osmatranje i nišanjenje. Tenk posjeduje i sprave za posredno gađanje na daljinama do 15.000 m. IC uređaje posjeduje komandir i vozač, a poslužilac samo dnevni periskop.

Komandirova turela omogućava pomoću periskopa TPKU-2B smatranje u krugu od 360 stepeni.

Kupola na tenku T-55 je livena, ovalnog oblika i niskog profila: Debljina čelika kreće se od 100 do 120 mm. Tijelo tenka sastavljeno je od varenih čeličnih ploča različitih debljina. Tenk ima malu masu od svega 36 tona u njega je ugađen dizel motor jaline 427kW V-55 koji ima 12 cilindara i smješten je uz zadnjem dijelu tenka. Svi tenkovi imaju uređaj mehaničke poluge za upravljanje tenkom.

Od pomoćnih uređaja T-55 je prvi sovjetski tenk u koji je ugrađena bila kolektivna NHB zaštita koja omogućava samohermetizaciju tenka, odnosno stvaranja natpristika i dodatnu hermetizaciju od prodora radijacije, i hemijsko-biološkog oružja.

Sistem nuklearne zaštite reaguje na radijaciju i aktivira se automatski. Tenk posjeduje i automatski protivpožarni uređaj sa raspoređenim mlaznicama u cijelom tenku.

Tenk može da proizvede dimnu zavjesu ubacivanjem pogonske smjese u zagrijani izduvni kolektor odakle izlazi gust oblak dima. Od specijalnih uređaja na tenk je moguće montirati tenkovski dozer i čistač mina sa diskovima ili plugom.

Ovaj tenk nalazi se u naoružanju velikog broja zemalja svijeta posebno u Aziji i Africi, a slovenačku modernizaciju koristi i ukrajinska vojska.