Putnički brod koji je 14. aprila 1912. godine, nakon sudara s ledenim brijegom, potonuo u Atlantskom okeanu bio je i ostao najveća pomorska katastrofa do danas. Nakon otkrića olupine "Titanika", počelo je novo istraživanje o katastrofi koje je dalo uvid u više detalja događaja u noći potonuća.
Jedno od njih posvetilo se istraživanju sudbine čamaca za spašavanje koji su ljudima na "Titaniku" bili jedina nada, piše Express.
Atmosfera panike i haosa
Fotografije koje su objavljene prije nekoliko godina dugo su vremena držane daleko od javnosti, zbog njihove delikatnosti i iz poštovanja prema žrtvama. Čamac "Collapsible A" bio je posljednji čamac koji ja napustio "Titanik", a on ustvari nije niti spušten s broda, već je u atmosferi panike i haosa samo bačen nakon što je brod počeo vertikalno tonuti.
Velik broj ljudi se očajnički pokušao ukrcati na njega – a samo njih troje u tome je uspjelo. Na njihovu nesreću, ispostavit će se.
Taj drveni čamac za spašavanje uočen je tek 13. maja 1912., udaljen oko 200 milja od mjesta gdje je "Titanik" potonuo. Pronašao ga je brod "RMS Oceanic", a prizor na koji su naišli šokirao je mornare, piše Dejli Mejl. Na brodu su se nalazila poluraspadnuta trupla dvojice vatrogasaca iz "Titanikove" kotlovnice te tijelo putnika iz prve klase – Tomasona Bitija te Edvarda Lindela, putnika iz trećeg razreda.
On je bio obučen u svečani smoking, a na dnu čamca posada je pronašla prsten s ugraviranim "Edward to Gerda", jedini ostatak bračnog para čiji su životi izgubljeni na okeanu. Neobične fotografije tog čamca prodane su na aukciji zajedno s jezivim, rukom pisanim izvještajem o tome kako su tijela bila toliko raspadnuta, da je ruka s jednog otpala tokom dizanja.
Dobro očuvano pismo napisao je putnik na "RMS Oceanicu", koji je zajedno s drugim putnicima posmatrao cijeli prizor s palube koristeći se dvogledima.
Ova ljubavna tragedija u svakom slučaju može zasjeniti onu Džeka i Rouz, a osim toga je i stvarna. Edvard je radio u fabrici cipela kao fizički radnik, ali "trbuhom za kruhom" odlučio je isprobati svoju sreću u SAD, gdje je krenuo sa svojom suprugom Gerdom.
Uhvatili se za ruke
Te kobne večeri bili su na palubi s parom Šveđana koje su upoznali, a kako se brod okrenuo dok je tonuo, paluba je prema moru bila okrenuta pod pravim uglom, pa su se svi uhvatili za ruke dok su jurili prema ledenom moru, u smjeru čamca za spasavanje koje su vidjeli.
No, dok je Gerda odmah potonula, Edvard se uspio popeti na čamac za spašavanje s prijateljem. Duboko potresen i pothlađen, umro je nakon pola sata. Nakon što je prsten otkriven, dali su ga Gerdinoj porodici.
Tomason Biti bježao od zime – a ubila ga je hladnoća. Taj se bogati neženja iz rodne Kanade preselio u Francusku zbog ljubavi prema Evropi i njenoj blagoj klimi. Želio je ostati u Francuskoj što duže, ali njegov se saputnik razbolio, pa je u zadnji trenutak rezervisao svoju kartu za "Titanik". Svoj je povratak najavio majci otkrivajući da se vraća s "nepotopivim brodom" te je platio jako puno za kabinu u prvoj klasi.
Nakon što je "Titanik" udario u ledenu saijntu, on se među prvima našao u ledenoj vodi. Uz temperaturu vode od 2,2 stepena prosječno vrijeme preživljavanja odrasle osobe u tim uslovima iznosi tek 15 minuta. No, činilo se da ga je poslužila sreća jer se uspio popeti na "Collapsible A" očekujući da će tu biti siguran. Ali ni on, niti drugi na njemu nisu uspjeli dočekati spasilački brod, već je umro od hladnoće od koje je bježao.
