U utorak je u Japanu obješen tridesetdevetogodišnji zločinac Tomohiro Kato, koji je u junu 2008. godine u Tokiju usmrtio sedam i ranio jedanaestoro ljudi.

To je drugo pogubljenje koje odobrilo Ministarstvo pravde te dalekoistočne carevine od stupanja na funkciju premijera Fumija Kišide u oktobru prošle godine, odnosno četvrti zločinac koji je skončao na gubilištu za vrijeme njegove vlade, pošto su prošlog decembra odjednom usmrćena tri osuđenika.

Katov krvavi pir svojom brutalnošću i nasumičnošću šokirao je Japan, tako da javnost u Zemlji izlazećeg sunca i danas pamti zločin, te uglavnom nema sumnje u ispravnost odluke suda i opravdanost izvršenja najteže kazne.

Kato, tada žitelj gradića Susano u prefekturi Šizuoka, dovezao se u prestonicu Tokio iznajmljenim kamionom i njime se zaletio u pješačku zonu u kvartu Akihabara, gdje se u tom trenutku, u rano popodne, na ulici nalazilo više stotina ljudi.

Po svjedočenju očevidaca, Kato je potom izašao iz vozila i nožem sječiva dužine oko 30 centimetara izbo sve tri osobe koje je prethodno oborio u naletu kamionom.

On se potom dao u nasumičnu, bijesnu potjeru za građanima koji su se tu zatekli i ubadao svakoga koga je stigao, pobivši ukupno sedam i ranivši 11 ljudi. Među povrijeđenima je bio i jedan policajac koji je sopstvenim tijelom zaštitio prolaznika.

Pripadnici snaga reda sputali su Katoa na mjestu zločina, ali se on pri hapšenju opirao, upustivši se u duel dugim nožem i pendrekom sa policajcem koji mu je prvi prišao. Oružje je položio tek kada ga je drugi čuvar zakona uzeo na nišan i priprijetio da će ga usmrtiti pištoljem.

Psihička anatomija zločina

Kato je radio u fabrici autodelova u mjestašcu Susano u prefekturi Šizuoka, koja je poznata po brojnim fabrikama automobila, kamiona i motocikala.

Porijeklom sa sjevera Japana, iz prefekture Aomori, on je po završetku više stručne škole za automehaničare proveo nekoliko godina nezaposlen, da bi se, nakon što se registrovao u jednoj tokijskoj firmi za posredovanje u zapošljavanju, obreo u Šizuoki, gdje je dobio nesiguran angažman na određeno vrijeme kao farbar.

Mada u vrijeme kada je počinio jedan od najtežih zločina u istoriji Japana društveni mediji poput Fejsbuka nisu postojali ili nisu bili široko rasprostranjeni, on je praktično "prenosio" svoj put ka Tokiju šaljući poruke mobilnim telefonom na veb-sajt za čatovanje i u njima čitaocima jasno i detaljno stavio do znanja da se zaputio u prestonicu da počini masakr, te najavio i konkretni modalitet zločina, napisavši da planira da ubistva počini korišćenjem vozila i hladnog oružja.

Nakon zločina njegovi srednjoškolski nastavnici su izjavili medijima da je Kato bio sasvim običan đak, ali su susjedi u njegovom zavičaju ispričali novinarima da je fizički maltretirao majku.

Nekoliko nedjelja pred masakr Kato je na pomenutom sajtu izrazio nezadovoljstvo i gnijev u vezi radnih uslova i usamljenosti, odnosno, svog života u cjelini, pomenuvši da želi da nekoga ubije, ali niko od korisnika nije upozorio snage reda.

Interesantno je da njegovi poslodavci nisu imali zamjerke na njegov rad.

Japanski kriminolozi složili su se u ocjeni da se Kato osjećao izolovanim i neuspješnim, te da je za to krivio društvo a ne sebe, kao i da je masovnim ubistvom vjerovatno želio da privuče pažnju javnosti na sebe.

Dug put do vješala

U Japanu na izvršenje smrtne kazne sada čeka čak 107 osoba.

Najveći broj sudskih pogubljenja u jednoj kalendarskoj godini obavljen je 2018, kada su obešeni pripadnici religijskog kulta "Aum Šinrikjo", koji su počinili više teških zločina devedesetih godina prošlog vijeka, od kojih je najpoznatiji masovni napad bojnim otrovom sarinom na putnike tokijske podzemne željeznice 1995, kada je poginulo 13 a povrijeđeno preko 6.000 osoba.

U Japanu smrtna kazna se uglavnom izriče za višestruka ubistva ili posebno svirepa pojedinačna ubistva, te se izvršava vješanjem.

Japan zbog prakse sprovođenja smrtne kazne decenijama kritikuju ne samo nevladine organizacije, već i Ujedinjene nacije i vlade zemalja Evropske unije.

Dalekoistočna carevina je jedna od rijetkih ekonomski razvijenih zemalja sveta koja na svojoj cijeloj teritoriji sprovodi smrtnu kaznu.

Mada je i Katovo pogubljenje naišlo na osudu domaćih aktivista za ljudska prava, naročito japanskog ogranka Amnesti internešenal, koji je na konferenciji za štampu organizovanoj povodom pogubljenja naglasilo da je Kato namjeravao da zatraži ponovno suđenje, te da čak 144 zemalja svijeta zakonski ne priznaje ili bar u praksi ne vrši smrtnu kaznu, ona u ostrvskoj carevini i dalje uživa veliku podršku u narodu i nije faktor koji bi mogao da utiče na ishod izbora.

(Foto: Tanjug-AP/Itsuo Inouye)