Međutim, kad se bolje pogleda vidi se da je prvi tenk jedna od tri modernizacije ukrajinskih tenkova T-72 koja nikada nije zaživjela, i ostala je samo kao trag, ali je dijelom prije svega u slučaju dodatnog oklopa zaživjela na ukrajinskom tenku T-64 pod imenom "Bulat".

Naime, prvi od tri tenka je ukrajinska verzija tenka T-72 pod oznakom MP, koji se jako retko viđa. Osim češke firme Bohemia na ovom projektu učestvovali su Projektni biro Morozov iz Harkova, fabrika tenkova Mališev i vodeći francuski proizvođač tenkovske optike Sagem.

Prema tvrdnjama slovenačkog tenkovskog stručnjaka Andreja Vilara okupljena grupacija je uspela da napravi tenk koji je za nijansu bolji od ruskog T-80, jer dopušta opciju ugradnje novog topa, motora, dodatne zaštite.

Tenk je zadržao stari tenkovski top tenka T-72 2A46M-1. Na tenku je izvedena optimizacija borbenih sposobnosti sa ugradnjom komandnog sistema za podršku, navigacijskih sprava, komunikacijskih senzora, sistem za kontrolu vatre, protivmjera u slučaju ugroženosti tenka. Nedostaje mu samo sistem indentifikacije prijateljski ili neprijateljski tenk.

Top 2A46M-1 ima zamijenjivu cijev. Tenk je dobio municiju 3VBM17 sa penetratorom 3BM32 od osiromašenog uranijuma koji ima brzinu izlaska iz cijevi od 1.720 m/s koji pod uglom od 60 stepeni može da probije 250mm čelika na daljini od 1.000 m. Penetrator od volframa 3BM42 može da probije debljinu čelika od 230 mm, ili blok od sedam ploča ukupne debljine 620 mm na daljini od 3.200 m. Dvadeseti tri kilogramska kumulativna garanta 3VBK17 na daljini od 1.000 m probije 700 mm RHA čelika. Municija 3VOF36 je rušilačka i namijenjena uništavanju bunkera i lakih oklopnih vozila.

Tenk ima sistem za kontrolu vatre SAVAN 15MP koji čine termovizijska panoramska spava VS 580 stabilisana u obje ravni sa mogućnošću preuzimanja topa sa pripadajućim displejom i komandom pločom, nišandžijina nišanska sprava Savan 15 stabilisana u obje ravni sa kontrolnim ručkama i kontrolnom tablom, digitalni balistički računar sa pripadajućim senzorima (meteo, azimutni, elevacijski toplotni itd) i elektronski žiroskop topa. Podaci proizvođača govore da tenk koji nišani metu stojeći ima vjerovatnoću pogotka 90 posto, a u toku vožnje 80 posto. Sposobnost identifikacije cilja noću je 3 km, a detekcije 2,2 km

Zaštita tenka je slična kao na tenku T-80UD i podijeljena je na SDO 1 i SDO 2 odnosno pasivna i aktivna dinamička zaštita tenka. Tenk ima ugrađena 192 dvodijelna kontejnera PDO 4S22 dodatnog oklopa punjenog sa sličnim eksplozivom kao za ERO kontakt 1 i reaguje samo na pogodak kumulativnih projektila. Kutije su pričvršećene za tijelo tenka kao za ERO, zato je faktor povećanja zaštite između 150 i 180 mm RHA čelika.

Tenk ima motor 6TD -1 jačine 1.000 KS, ali i opciju za ugradnju jače verzije 6TD2 jačine 1.200 KS. Oba motora je moguće menjati bez posebno uticaja na transmisiju. U tenk su ugrađene tri radio stanice i najsavremeniji interkom sa šlemofonima sa ANR mirkofonima. Sistem za gašenje požara sastoji se od 10 optičkih i 4 senzora koji aktiviraju halon 1301 i ugase požar u borbenom dijelu za 150 milisekundi. Prema grubim ocjenama cijena 2001 godine bila je oko 3,5 miliona dolara.

Tenk je ostao upamćen i po pokušaju ugradnje tenkovskog topa kalibra 120 mm u čemu se uspjelo ali je tenk na kraju ostao mrtvo slovo na papiru.