Državni udar u Nigeru, koji su prošle nedjelje sproveli pripadnici predsjedničke garde te zemlje, u prvi mah je pratio isprobanu formulu pučista u drugim zemljama Zapadne Afrike.
Grupa nezadovoljnih oficira privodi predsjednika, privremeno suspenduje rad vlade institucije, zatvara granice i proglašava novo tijelo – najčešće je riječ o svojevrsnim "narodnim savjetima za odbranu otadžbine" ili tome slično – nakon čega pristalice vojske izlaze na ulice kako bi iskazale podršku pučistima.
Novi režimi bi se uskoro našli na udaru kritika "međunarodne zajednice" – u praksi riječ je o nekoliko zapadnih zemalja i zemalja regiona – koje prijete sankcijama i suspenzijom članstva u međunarodnim organizacijama, da bi se situacija smirila i nakon nekoliko dana život vratio u normalu.
Pučisti svoju legitimizaciju traže prije svega u borbi protiv džihadista, islamista i separatista – kao i u obezbjeđivanju ekonomske stabilnosti. Većinu njih povezuje i oštro protivljenje prisustvu francuske vojske i oružanih snaga u regionu, koju optužuju za sprovođenje neokolonijalne politike Pariza.
Takav scenario postao je česta pojava u Sahelu, u Zapadnoj Africi, po čemu je taj region u zapadnim medijima posljednjih godina pogrdno nazvan "Pojasom pučeva". Državni udari su za manje od tri godine uspješno sprovedeni u Maliju (2020. i 2021. godine), Gvineji (2021) i Burkini Faso (januar i septembar 2022), pa vijesti o sličnim događajima u Nigeru nisu iznenadili čak ni površne posmatrače događaja u Africi.
Ipak, događaji u Nijameju naišli su na daleko oštriju reakciju, kako u regionu tako i na Zapadu. Ekonomska zajednica zapadnoafričkih država (ECOWAS), koja okuplja 15 zemalja iz tog dijela svijeta, uvela je sankcije i zaprijetila silom ako vođe puča u Nigeru ne vrate na vlast svrgnutog predsjednika Mohameda Bazuma u roku od nedjelju dana, prenio je Rojters.
Na hitnom sastanku članica zapadnoafričkog ekonomskog saveza zatraženo je da se ponovo uspostavi ustavni poredak, uz upozorenje da će u suprotnom biti posljedica. "Te mjere mogu da uključuju i upotrebu sile", navedeno je u saopštenju poslije sastanka, uz isticanje da će se tim povodom odmah sastati zvaničnici odbrane. Puč je naišao i na kritike Sjedinjenih Američkih Država, Francuske i Evropske unije, koje su suspendovale slanje razvojne pomoći i bezbjednosnu saradnju sa tom zapadnoafričkom zemljom.
U prvi mah, zapadni mediji su oštre reakcije zapadnih prestonica obrazložili činjenicom da su Niger i njegov doskorašnji predsjednik Mohamed Bazum važili za "posljednji bastion" francuskog (a samim tim i zapadnog) uticaja u regionu, pošto su Mali i Burkina Faso nedavno protjerale preostale francuske vojnike sa svoje teritorije.
Francuska je, kao nekadašnja vodeća kolonijalna sila u Zapadnoj Africi, tokom posljednjih desetak godina angažovala više hiljada svojih vojnika u operacijama koje su za cilj imale borbu protiv terorizma, ali i ilegalnih migracija. Pored Francuske, u Nigeru vojnu bazu imaju i Sjedinjene Američke Države.
Ipak, pored bezbjednosnih pitanja, Niger je Francusku i druge zapadne zemlje značajan i zbog još jednog razloga – uranijuma.
Bez uranijuma iz Nigera, Francuzi bi mogli da ostanu bez struje
Sa zalihama od oko 440.000 tona, koliko je ta zemlja imala prema procjenama OECD-a i Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (IAEA) iz 2019. godine, Niger se nalazi na sedmom mjestu u svijetu, dok sa oko 2.000 tona godišnje njihova proizvodnja čini oko pet odsto ukupnog svjetskog autputa. Uranijum se, inače, eksploatiše u tek petnaestak zemalja u svijetu, dok je skoro polovina proizvodnje koncentrisana u samo jednoj od njih – Kazahstanu.
Uranijum iz Nigera ključan je za rad nuklearnih elektrana u Evropskoj uniji, pošto ta organizacija oko 25 odsto svojih potreba za tim energentom uvozi upravo iz te zapadnoafričke zemlje – više nego iz bilo koje druge pojedinačne države. Drugo i treće mjesto na toj listi zauzimaju Kazahstan i Rusija, što znači da njih tri zajedno pokrivaju oko 66 odsto evropskog uvoza.
Nuklearne elektrane predstavljaju značajan izvor električne energije u mnogim evropskim državama. Nesumnjivi lider u toj kategoriji je Francuska, u kojoj se u svakom trenutku između 60 i 70 odsto električne energije dobija upravu iz tih izvora – procentualno više nego u bilo kojoj državi na svijetu. Među zemljama koje dobijaju najmanje trećinu svoje električne energije iz nuklearnih elektrana nalaze se i Slovačka (59 odsto), Mađarska (47 odsto), Belgija (46 odsto) Slovenija (43 odsto) i Češka (37 odsto), pokazuju podaci IAEA iz 2022. godine.
Uranijum je na prostoru Nigera pronađen krajem pedesetih godina prošlog vijeka, neposredno prije nego što je ta država stekla nezavisnost od Francuske 1960. godine, dok su francuska preduzeća koja se bave proizvodnjom nuklearne energije u Nigeru prisutna od kada je eksploatacija uranijuma započela 1971. godine. Vodeću ulogu u proizvodnji uranijuma igra francuska korporacija "Orano", u čijem se većinskom vlasništvu nalazi kompanija SOMAIR. Većina uranijuma se vadi u rudnicima na sjeveru Nigera, na južnim obodima Sahare, u okolini gradova Arlit i Agadez. U eksploataciji uranijuma učestvuju i kompanije iz drugih zemalja, poput Kine i Kanade, doduše u znatno manjem obimu.
Uranijum iz Nigera je "neophodan za rad nuklearnih elektrana u Francuskoj" i bez njega ona ne može da ima "energetsku nezavisnost", izjavila je poslanik Zelenih u francuskom Parlamentu Sandrin Ruso, prenijela je televizija TF1. Niger je do prije nekoliko godina bio glavni izvor uranijuma koji se koristi u francuskim elektranama, a procijenjuje se da je Francuska u 2020. godini iz te zapadnoafričke zemlje uvezla oko 35 odsto tog energenta, više nego iz bilo koje druge države.
Nakon što je jedan od najznačajnijih rudnika uranijuma u Nigeru 2021. godine zatvoren "nakon iscrpljivanja resursa", Francuska se okrenula drugim dobavljačima. Ipak, prema podacima francuske organizacije "Nuklearna opservatorija" i kompanije "Orano", uranijum iz Nigera i dalje čini nezanemarljiv dio francuskog uvoza tog energenta, odnosno između 10 i 15 odsto, piše RT Balkan.
Još jedan ekser u kovčegu "Fransafrike"
Ti podaci otkrivaju zašto su Zapadne zemlje, prije svih Fracuska, na puč u Nigeru reagovale oštrije i odlučnije nego u na one u državama poput Gvineje, Malija i Burkine Faso. Neprijateljski nastrojena vlada u Nijameju – koja bi u svakom trenutku mogla da obustavi izvoz uranijuma u zemlje Evropske unije – predstavljala li ozbiljnu opasnost po energetsku bezbjednost tog bloka, a pogotovo Francuske, čija se privreda već nalazi na ivici recesije i koju su prethodnih mjeseci potresali socijalni nemiri.
Strahovi francuskih vlasti obistinili su se kada su predstavnici hunte u ponedjeljak objavili da, kako je prenio Bi-Bi-Si, obustavljaju izvoz uranijuma i zlata u Francusku. Riječ je o dva najznačajnija prirodna resursa sa kojima ta zemlja raspolaže i koji čine značajan dio njenog izvoza.
Jedan od članova hunte, pukovnik Amadu Abdramane, optužio je prethodnu vlast da je "odobrila francuskoj vojsci da napadne predsjedničku palatu i oslobodi nekadašnjeg predsjednika Bazuma", što francusko Ministarstvo spoljnih poslova nije potvrdilo, ali ni demantovalo, naglašavajući samo da je "predsjednik Bazum jedini legitimni predstavnik vlasti u Nigeru".
Ta poprilično neodređena izjava francuskog ministarstva, kao i činjenica da oni nisu eksplicitno odbacili upotrebu sile kako bi se Mohamed Bazum vratio na čelo vlade u Nijameju, pokazuje da Pariz nije spreman da se olako odrekne još jedne kockice u svojoj (neo)kolonijalnoj imperiji koju je ekonomista Fransoa-Gzavije Veršav pežorativno nazvao "Fransafrik" (Françafrique). Nakon poraza u Maliju, Gvineji, Burkini Faso i Centralnoafričkoj Republici (koja već godinama blisko sarađuje sa Rusijom), gubitak Nigera dodatno bi oslabio francuski uticaj u regionu i ojačao položaj drugih sila, poput Rusije i Kine, koje na afričke zemlje gledaju kao na sebi jednake.
Serija pučeva u Zapadnoj Africi pokazuje da vlade tih zemalja ne uspijevaju da izađu na kraj sa nagomilanim problemima, ali i da je značajan dio populacije nezadovoljan podređenim položajem u kom se region nalazi u odnosu na svog (nekadašnjeg) kolonijalnog vladara.
Za to imaju i dobar razlog: Iako je Niger bogat rudama poput uranijuma i zlata, on je i dalje jedna od najsiromašnijih i najnerazvijenijih zemalja na svijetu, sa BDP-om po glavi stanovnika koji MMF procijenjuje na svega 600 dolara on se nalazi na nezavidnom 182. mjestu na svijetu. Pored toga, riječ je i o najmlađoj zemlji na svijetu, pošto prosječan stanovnik Nigera ima tek nešto više od 15 godina.
Razočarani dosadašnjim rezultatima prethodnih vlada u borbi protiv gladi, siromaštva i terorizma, stanovnici Nigera i drugih zemalja Sahela žele da vide promjenu politike, a mnogi od njih upravo u Rusiji vide potencijalnog partnera za budućnost.
"Dole sa Francuskom, živio Putin", napisao je na parčetu kartona jedan učesnika demonstracija u Nijameju koje su organizovane kako bi se pružila podrška pučistima. Drugi učesnici su, nalik na stanovnike Malija i Burkine Faso prošle godine, na protest ponijeli bijelo-plavo-crvene trobojke Ruske Federacije.
Kako će se okončati politička kriza u Nigeru i da li će se narodna poslovica da "pas koji laje ne ujeda" obistiniti kada su u pitanju prijetnje članica ECOWAS-a – pokazaće vrijeme. Ono što je sigurno je da će donosioci odluka u Parizu, ukoliko ne dođe do restauracije Ancien Régime-a u Nijameju, morati da pronađu alternative za uranijum iz Nigera. U suprotnom, biće primorani da se, kao i njihove njemačke komšije, vrate dobrom starom uglju.
