Nekada je tu živjelo oko 100 porodica, a selo je imalo crkvu i školu sa više od 100 đaka.

Danas, i crkva i škola su potopljene, a okružuju ih improvizovane drvene kućice koje na daskama vire iz vode. Izgledaju kao da ih samo te štule drže u životu.

Sitio Pariahan tone, a krivac za to su klimatske promjene.

Mjestašce tone oko 5 centimetara godišnje zbog podizanja nivoa mora.

Iako su skoro svi objekti pod vodom, ima mještana koji ne planiraju da napuste svoje rodno mjesto.

Lokalci se tako mogu vidjeti kako gacaju kroz vodu koja koja im je do koljena, a često se kreću čamcima.

Čitavo selo bi moglo uskoro da bude u potpunosti zbrisano kako se bude podizao nivo mora, ali i bjesneli tajfuni. Čitava obala je izmenjena.

Sitio Pariahan sada zovu "ostrvo bez kopna".

Karmen i Rodolfo de Hesus su ipak odlučili da ostanu u selu.

"Kada treba da izađemo iz kuće, kao da smo bogalji i moramo da idemo čamcem. Nema zemlje po kojoj može da se hoda", rekla je Karmen.

Na pitanje zašto ne napusti svoj dom, koji već sledeći snažni tajfun može da uništi, kaže da to nije tako jednostavno.

"Naši životi su ovdje i ne znamo za drugo. Sve što znamo je ribolov, sve dok imaš mrežu, dobro si. Pada li kiša ili je sunčano, uvek bacimo naše mreže", objasnila je.

2011. godine Filipine je pogodio tajfun Nesat koji je potpuno uništio nasipe. Međutim, problem dolazi i iznutra.

Zbog velikog crpljenja vode preko bunara dolazi do propadanja zemlje i tako tlo nestaje.

Propadanje tla nije ništa neobično jer se prirodno stvaraju novi talozi, međutim, u slučaju Sitio Pariahana, voda se toliko crpi iz zemlje, da zemljište nema priliku da se obnovi.

Tako je nastao i problem nedostatka pijaće vode u okolini.