
Drama
Jugoslovenski
film režisera Aleksandra Petrovića snimljen 1967. godine smatra se pravim
remek-djelom crnog talasa i filmom koji prvi rasvjetljava život Roma, jer je
cijela njegova radnja bazirana na njihovom životu u jednom vojvođanskom selu.
Film se osim oslikavanja teškog i specifičnog života Roma bavi daleko
složenijim temama poput ljubavi, međuetničkih, socijalnih i ljudskih odnosa.
Radnja filma
se odvija u okolini Kovačice, u Južnom Banatu. Glavni lik Beli Bora Perjar
(Bekim Fehmiu) je Rom koji skuplja i preprodaje perje nabavljeno širom
Vojvodine. Bora voli Tisu (Gordana Jovanović), čiji je očuh Mirta Klaser (Bata
Živojinović) glavni Borin konkurent u perjarskom poslu. Mirta i Bora imaju
sporazum o podjeli rejona iz kojih nabavljaju perje, ali problem nastaje kad se
ispostavi da se Mirta nije pridržavao dogovora. Sukob se naizgled smiruje, ali
će ubrzo postati produbljeniji razvojem Borinog i Tisinog ljubavnog odnosa. Mirta
ne odobrava Tisinu ljubav prema Bori koji je već oženjen i udaje je za
dvanaestogodišnjeg dječaka od kojeg ona želi da pobegne. Nakon što se usprotivi
Mirta je siluje i ona odlazi kod lokalne kafanske pjevačice Lenče (Olivera
Katarina Vučo). Ubrzo se Tisa udaje za Boru, međutim dok je on skuplja perje
ona zamišlja o divnom životu u Beogradu, ponukana Lenčinom pričom o njenom sinu
kafanskom pjevaču u prestonici. Tisa odlazi u Beograd, gdje otkriva da je
Lenčin sin bogalj koji svira po ulicama u potpunoj bijedi. Razočarana u život
vraća se za selo, međutim na putu biva silovana i pretučena. Dovode je Mirti,
koji nakon toga ulazi u krvav sukob sa Borom.
„Skupljači
perja“ prvi je domaći film nominovan za Oskara u kategoriji najboljeg filma na
stranom jeziku. Osvojio je Grand Prize žirija na Kanskom festivalu, kao i nagrade
na Pulskom festivalu i mnogobrojne nagrade na svijetskim filmskim festivalima.
Tipičan film crnog talasa, izrazito realističan, sa jakom socijalnom tematikom.
Fotografiju potpisuje čuveni Tomislav Pinter koji je kadrove i paletu boja,
nijanse smeđe, sive i zelene, gradio tako da pojača osjećaj
depresivnosti, bijede i blata i jednog posebnog svijeta u kojem vlada
preživljavanje, s druge strane sloboda, novac i kompikovani međuljudski odnosi.
Naročito se poigrava sa bijelom bojom kao simbolom čistote i spasenja. Muziku
za film je birao reditelj, a većinu pjesama izvodi Olivera Katarina. Gotovo svi
glumci su naturščici i film je sniman na autentičnim lokacijama.
Ovaj film
smatra se obaveznom literaturom jugoslovenske kinematografije zbog svega što je
tada i danas znači, zbog toga što je ostao neprevaziđeno djelo domaće
kinematografije i slika jednog vremena i naroda koji se našao na tom prostoru,
ali i moćno sredstvo oslikavanja velikih tema.
Film
„Skupljači perja“ u nedjelju u 21 čas i 30 minuta na programu ATV-a.