Naučnici su pomoću posebne metode snimanja zabilježili magnetna polja koja se spiralno okreću oko sijenke supermasivne crne rupe Sagitarius A* (Strijelac A*, Sgr A*), smještene u centru naše galaksije.
Prije nego što se pozabavimo s magnetnim poljima crnih rupa, bilo bi dobro objasniti šta tačno predstavlja fotografija "sjenke" crne rupe.
Dok oko nje kruži materija, crna rupa se zagrijava i emituje svjetlost. Tamno područje u centru ovog užarenog prstena je sjenka crne rupe, odnosno jedino što možemo vidjeti od nje jer je ovo tamno čudovište zapravo nevidljivo.
Gravitacija crne rupe je toliko snažna da joj, iza određene tačke u prostoru, više ništa ne može pobjeći.
Ne može joj pobjeći ni elektromagnetno zračenje, poput rendgenskog zraka, radiotalasa, svjetlosti i slično. Dakle, kada snimimo sjenku crne rupe, uhvatili smo njen najbolji prikaz – s obzirom na to da je, zapravo, nevidljiva.
"Na snimku vidimo jaka, iskrivljena i organizovana magnetna polja u blizini crne rupe u centru Mliječnog puta", rekla je astrofizičarka Sara Isaojn iz Centra za astrofiziku Harvard i Smitsonian, a prenosi "Sajens Alert".
"Ustanovili smo da struktura magnetnog polja Sgr A* nevjerovatno nalikuje onoj kod mnogo veće i moćnije crne rupe M87*. Izgleda da su jaka i uređena magnetna polja ključna za interakciju između crnih rupa i okolnog gasa te materije", dodala je.
Stručnjaci kolaboracije Ivent Horajzon Teleskop (ЕHT) su prije nekoliko godina objavili prvi snimak crne rupe u istoriji – odnosno fotografiju njene senke. Nakon toga su nastavili s prikupljanjem podataka i predstavili niz slika Sgr A* i M87*. Sljedeći korak je interpretacija tih podataka kako bismo ustanovili na koji način točno supermasivne crne rupe funkcionišu.
Naučnici su stoga posmatrali kako područje oko crne rupe reaguje na oscilacije svjetlosti. Da pojasnimo - elektroni koji ubrzavaju duž snažnih linija magnetnog polja emituju polarizovanu svjetlost. Pomoću analize polarizacije tog spektra svjetlosti možemo otkriti snagu i orijentaciju linija magnetnog polja.
"Kada snimimo polarizovanu svjetlost vrućeg užarenog gasa blizu crnih rupa, možemo donijeti zaključke o strukturi i snazi magnetnih polja koja prožimaju protok gasa i materije kojima se hrani crna rupa", rekao je astrofizičar Angelo Rikarte iz Centra za astrofiziku Harvard i Smitsonian.
Naučnici su prikupili podatke o polarizovanoj svjetlosti pomoću osam različitih teleskopa, a zatim mapirali snažno magnetno polje koje se okreće oko Sgr A* i kroz oblak užarene prašine. To magnetno polje je nevjerovatno nalikovalo onome oko supermasivne crne rupe M87*.
Ovo je zanimljiv momenat, s obzirom na to da se ove dvije crne rupe u nekim segmentima jako razlikuju. Sgr A* ima oko 4.3 miliona puta veću masu od Sunca i pomalo je uspavana. M87* ima masu od oko 6.5 milijardi Sunca i jako je aktivna. Dakle, za očekivati je da prostor oko njih ima drugačiju dinamiku. Ali nema.
"Budući da obje imaju jaka magnetna polja, moguće da se radi o univerzalnoj, a možda i temeljnoj tački ovakvih sistema", kazala je fizičarka Mariafelisija De Laurentis sa Univerziteta Napulj Federiko 2. u Italiji.
Istraživanje je objavljeno u časopisu "Astrofizikal Žurnal Leters".
