Darko Rundek se vraća na OK fest. On i njegova Ekipa sviraće na Visa Main Stage 16. jula.
Ovo će biti drugi put da Rundek svira na Tjentištu, za koje je, u intervjuu za ATV, rekao da je impresivno mjesto.
Poznati muzičar je i aktivista u borbi za očuvanje malih rijeka i riječnih tokova, a svijest o tome pokušava podići i kroz svoje koncerte.
U razgovoru za ATV govori o ovoj temi, ali i o očekivanjima od ovogodišnjeg OK festa, koji će trajati od 14. do 16. jula.
- Drugi put ćete nastupiti na OK Festu na Tjeništu. Kakva iskustva i impresije nosite sa ovog festivala i kakva su vaša očekivanja od predstojećeg?
"Tjentište je vrlo impresivno mjesto po sebi. I po prirodi i po strašnoj bici koja se tu dogodila za vrijeme Drugog svjetskog rata. Mjesto nade i upozorenja.
Što se festivala tiče, najviše me se svidio kamp i drugarstvo koje je u njemu vladalo.
Nadam se da će ove godine festival imati svoje višekratne plastične čaše, koje se peru, a ne bacaju i da će se svi potruditi ostaviti taj prostor poslije festivala nezagađen i neoštećen".
- OK Fest je poseban zbog okruženja u kojem se održava. Koji je vama najdraži ambijent za svirke i koncerte – otvoreni prostor, dvorana ili manji klubovi?
"Svaka od tih varijanti je dobra kad je u skladu s onim što u tom periodu želimo podijeliti s publikom".
- Nedavno je album "Za vašu poslijepodnevnu razonodu" dobio nagradu Porin za pop-album godine, i to nije vaš prvi Porin. Koliko vam znače nagrade, da li su oni samo forma, održavanje tradicije ili imaju i suštinu?
"Nisam nešto lud za nagradama, ali mi je drago povremeno dobiti neku. One su znak da neko cijeni to što radim. Kod Porina, koji je strukovna nagrada u kojoj muzičari i druge struke koje učestvuju u prezentaciji muzike ocjenjuju jedni druge, to ima posebno značenje, jer se događa u 'familiji'".
- Pomenuti album ste snimili sa Jazz orkestrom HRT-a i jedan je sasvim novi doživljaj, iako se u nekim vašim ranijim djelima čuju zvuci saksofona i trube. Ne možemo reći da je džez muzika koju sluša masovna publika. Kako je primljen ovaj album, s obzirom da su na njemu neke od vaših najpoznatijih pjesama, u drugačijem aranžmanu?
"Album je vrlo dobro primljen i bio sam zapravo ugodno iznenađen pažnjom i priznanjima koje je dobio, s obzirom da je džez obično manje primjećen žanr".
- Kada smo kad starih pjesama, čini mi se da na vašim koncertima ljudi bolje reaguju na starije pjesme nego na one novijeg datuma. Recimo, "Šal od svile“, "Ena“, "Apokalipso“ svakako, dižu i najpasivniju publiku, i staro i mlado, što bi se reklo. Da li se slažete sa tim i ako se slažete, šta mislite zašto je to tako?
"Ima puno razloga za to. Postoji određena inercija kad se radi o prihvaćanju i usvajanju malo „zahtjevnijih“ sadržaja i pjesama... Ali sasvim lijepo se družimo s publikom i na koncertima na kojima sviramo tek pokoji od tih favorita, jer imam puno lijepih i meni dragih pjesama koje zaslužuju mjesto u koncertnom repertoaru".
- Glasni ste kada je u pitanju ekološki aktivizam, skrećete pažnju na očuvanje malih rijeka i ostala ekološka pitanja. Održali ste i mnogo koncerata za spas rijeka. Ima li spasa malim rijekama? Zašto je bitno podići svijest o tome?
"Rijeke su krvotok života u svim njegovim isprepletenim oblicima. Bogatstvo postojanja svakog od nas vezano je s osjećajem pripadanja tom velikom tkanju. A takođe i svrha postojanja ljudskog roda, kao i njegov opstanak".
- Živite u Parizu. Da li Francuzi imaju veću ekološku svijest nego građani, ali i vlast, u državama bivše SFRJ?
"Sasvim sigurno. Francuska javnost je zadnjih godina, a posebno sad kad u Francuskoj vladaju velike suše, vrlo zapitana nad neodrživošću načina života na koji smo u zadnjih par generacija navikli, nad pohlepom i potrošačkom hipnozom, opsjednutošću rastom BDP-a i iscrpljivanjem planete".
