Pavle Vuisić bio je bard domaćeg glumišta. Živio je povučeno i bježao od novinara, a svjedok njegovog života i karaktera bila je Mirjana Vuisić, koja je do posljednjeg dana ostala sa njim.
O njegovom životu je govorila samo jednom, kada je otkrila da je Pavle i tada u njenom srcu kao što je bio i prvog dana.
"Umio je tako ozbiljno da me sluša, da me je potpuno fascinirao. Poslije dvije-tri godine vidjela sam ga kod Belog dvora. Bila sam sa drugaricom i samo sam joj rekla: 'Odoh da ga uhvatim'. Ne mogu da kažem da smo odmah počeli da se zabavljamo, ali smo krenuli da se upoznajemo. Drugo je to vrijeme bilo“, ispričala je tada osamdesetšestogodišnja gospođa sa sjetom u glasu, prenosi Kurir.
Dok je Mirjanina majka bila presrećna zbog ljubavi sa Vuisićem, drugarice su je nagovarale da ga ostavi.
"One ga nisu voljele, pričale su ružno o njemu jer se više družio sa muškim društvom, ali ja nisam marila“, kaže ona.
Bez obzira što je završila fakultet i htjela da usavršava jezike, zbog ljubavi je postala sekretarica režije.
"Samo ćuti, slušaj i piši", savjetovao ju je suprug, a ona je pomno slušala. Kada se udala za Paju, došla je da živi u njegov dom, gdje su je dočekali Pavlovi roditelji, brat i sestra i njihovi supružnici.
Sa svekrvom se lijepo slagala, iako je njen muž bjesnio što moraju da žive svi zajedno:
"Živjela sam sa Pavlovom majkom dvadeset godina. Govorila mi je da je bio veoma nemirno dijete. Imao je mlađeg brata koji je gledao u njega kao u boga i volio je da ga imitira. Kada je kralj Aleksandar ukinuo skupštinu, njegov otac je ostao bez posla, pa je počeo da radi kao sreski načelnik. Selili su se svake dvije-tri godine. Ali Pavle se lako prilagođavao. Čim dođe u neko mjesto, vidi koji dječak je glavni i za dva-tri dana ga sredi i preuzme poziciju alfa-mužjaka“, rekla je za Informer.
Naviku da se potuče i da u tim dvobojima pobjeđuje stekao je u djetinjstvu. Ponekad, to je umio da primijeni i u zrelom dobu. Tako je pesnice ukrstio i sa kolegom Mijom Aleksićem.
"Pavle je došao da me posjeti na snimanju filma 'Čovek iz hrastove šume'. Mija Aleksić i on su se napili, pa je direktor došao kod mene i zamolio me da ih odvedem sa seta. Otišli smo u jednu kafanu. Mija je cijele večeri mene hvalio i dijelio mi neke komplimente. Samo sam sjedila i ćutala. U jednom momentu mu je Pavle svašta rekao, a onda su se potukli. Mija je izvukao deblji kraj pošto je moj muž bio mnogo vještiji kada je trebalo da se bije, izučio je to u djetinjstvu. Nikada nisam pitala Pavla zašto je tako reagovao“, objašnjava.
Pravi problem je nastao kada je ekipa sutradan trebalo da snimi posljednje kadrove filma.
"Miji je ostalo da uradi neke krupne kadrove, a nos mu je bio naduven. Morali smo da prekinemo snimanje. Nekoliko godina kasnije njih dvojica su radili 'Maratonce', ali se više nisu obazirali na sukob. To je odmah zaboravljeno. Sarađivali su profesionalno i nije im bilo bitno da li nekoga vole ili ne. Mogu da se psuju i biju, ali kada dođe kamera, bili su profesionalci. Znali su šta je njihova obaveza“, rekla je Mirjana.
Vuisić je bio simbol komunističkih filmova, ali je privatno prezirao komunizam i Josipa Broza Tita. Ipak, predsjednik SFRJ i njegova supruga Jovanka obožavali su slavnog glumca.
"Mnogo su ga voljeli, pa su mu tolerisali što je javno pokazivao da on njih ne voli. Paja kada ode u kafanu obavezno traži ćebe: 'Dajte mi ga da prekrijem Titovu sliku na zidu.' Njegov otac je stradao pod terorom komunista i Pavle nije mogao da ih smisli. Godinama su ga ubjeđivali da se upozna sa Titom, ali nije htio ni da čuje“, kaže.
Službe bezbjednosti su ga jednom prilikom kidnapovale na rijeci i u gaćama ga odveli u Beli dvor. Kada su insistirali da se obuče u odijelo, pobjesnio je. Umalo se nije potukao sa njima: "Kada ste me ovakvog doveli, ovakvog me i vodite kod njega..." Tito je čuo da se nešto događa i pozvao ga u svoje prostorije, a Pavle je bio u gaćama i atletskoj majici - objasnila je pa dodala:
"Pavle je mogao mnogo da popije, ali je dobro podnosio piće. Za razliku od njega, Mija je bio baš nezgodan kada ga stigne alkohol, pa su u kafani svi bježali na drugu stranu kada se on napije.“
Bez obzira na to što je tokom blistave karijere odigrao 177 uloga, uvijek je govorio da ne voli to što radi, već da snima isključivo zbog para.
"Nije volio glumu, nije želio njome da se bavi, slučajno je upao u svijet kinematografije. Ali onda je nastavio to da radi da bismo mi lagodnije živjeli. Zapravo, ne znam ni sama da li zaista nije volio da glumi ili je samo volio tako da gunđa“, istakla je Mirjana.
Paja je mnogima djelovao kao nezgodan i krut čovjek, ali iza širokih ramena i namrgođenog lica krila se tanana, pjesnička duša.
"Njegove pjesme su za mene bile suviše dragocjene da bi bile uništene. A on je umio da ih iscijepa, pa sam morala da ih ljubomorno čuvam od njega samog. Zapisivao ih je na kafanskom računu, na salveti, na kutijama cigareta, na kalendaru, na telefonskom imeniku, na listovima istrgnutim iz mojih svezaka“, istakla je Mirjana.
Mirjana je kao sekretarica režije radila na brojnim kultnim filmovima i uvijek se trudila da na setu izbjegne supruga. Kako sama kaže, nije željela da bude na meti ogovaranja kolega, niti da svoj privatni život donosi na posao. U tome ju je podržavao i sam Pavle.
Kada se pomene ime Pavla Vuisića, jedna od prvih asocijacija je njegov kolega Miodrag Petrović Čkalja. Napravili su pravu revoluciju glumeći najbolje prijatelje u serijalu "Kamiondžije" i podigli su bivšu Jugoslaviju na noge. Svi su željno iščekivali da vide nove avanture Paje i Jareta.
Međutim, kada se ugase kamere, njih dvojica se nisu podnosili. Preciznije rečeno, Vuisić nikako nije mogao da "svari" kolegu.
"Čkalja je bio potpuno drugačiji od Pavla. Bio je slab, a moj muž je bio jak. Miodrag je pretjerivao u glumljenju, dok je Pavle govorio da on 'ispred kamere ne glumi, nego da se samo ponaša'. Zbog tog 'glumatanja' Pavle nije mogao da ga smisli. Iako je među njima vladala velika netrpeljivost, na filmu to nikada nije moglo da se vidi. Svima je djelovalo kao da su veoma vezani i da su pravi prijatelji“, rekla je ona.
Da su Paja i Čkalja zaista bili u užasnim odnosima svjedoči i činjenica da Mirjana nikada nije upoznala kolegu svog muža. Međutim, tu nije bio kraj Vuisićevim zahtjevima. Bez obzira na netrpeljivost, nije htio da dozvoli da on radi za pet puta više novca od Miodraga Petrovića.
"Iako ga nije volio, uvijek se borio za Čkalju. Kada je dobio ogroman honorar, zahtijevao je da istu sumu dobije i Čkalja“, zaključila je Vuisićeva udovica.
