Srijemuš je bio ustaljena hrana naših predaka. Danas mnogi ne znaju kako izgleda niti su je probali ili su samo čuli za nju, ali je nisu konzumirali.
To je samonikla biljka, ali se uspješno može uzgajati i u vrtu.
Kako izgleda srijemuš?
Srijemuš, divlji luk ili medvjeđi luk (Allium ursinum) je zeljasta biljka izrazito hranjivih i ljekovitih osobina o kojima se malo zna. Medvjeđi luk, kako su ga u narodu najčešće zvali, jer je to glavna hrana medvjeda kada se bude iz zimskog sna, raste u visinu od 20 do 40 centimetara, u proljeće kad se i bere izraste u dva duguljasta lista koji se sužavaju u usku peteljku. Ima bijelu ili žućkastu lukovicu koje se sakupljaju u ljeto i jesen prije sazrijevanja ploda. Lukovice se koriste kao začin. Ima bijele zvjezdaste cvjetove i cvjeta u proljeće. Nastanjuje humusna tla u šumi ili kraj rijeka. Sjeme je crne boje kojim se hrane drugi organizmi, najčešće mravi.
Sakupljajući sjeme upravo ga i mi možemo uzgajati. Zahtijeva dobro osunčano i vlažno tlo na otvorenom ili zaštićenom prostoru. Može se direktno sijati u zemljište ili ga možemo presađivati sa staništa na našu parcelu ili dijeljenjem lukovica u jesen ili rano proljeće.
Moćniji od bijelog luka?
Uglavnom primjenu ipak ima kao salata, ali se može dodavati varivima, pečenjima, tjestenini kao začin. Može se dodavati u omlet ili u sirni namaz. Najbolje ga je konzumirati u svježem stanju kakvu primjenu uglavnom i ima, jer se termičkom obradom umanjuju njegova ljekovita svojstva.
Najviše se bere u šumi na prirodnom staništu i to najčešće ljubitelji prirode i izletnici, nego što se uzgaja u vrtovima. Beru se mladi listovi u rano proljeće tokom aprila i maja, prije cvjetanja kad listovi obiluju najviše vitaminima. Nešto stariji listovi su ljuti. Mladi listovi sadrže dosta vitamina, čisti krv, jetru i žuč od toksina. Ubran, u hladnjaku se može čuvati i do 10 dana.
Prema narodnoj medicini, koristi se kod povišenog pritiska, bolesti jetre kod crijevnih parazita, lijek je za pluća, bolesti rana, čišćenje rana, jača imunitet ima antivirusno i antibakterijsko svojstvo. Mogu se pripremati razne tinkture od listova i lukovica medvjeđeg luka.
Podugačka je lista dobrih osobina ove biljke: pomaže kod respiratornih problema, povećava koncentraciju i pamćenje, dobar je kod nesanice i vrtoglavice, blagotvorno djeluje na osteoporozu i artritis, pomaže u prevenciji bolesti srca i krvnih žila, podstiče rad bubrega, snižava krvni pritisak, ublažava simptome gripe i prehlade, smiruje probleme probavnog trakta, otklanja dijareju, liječi lijena crijeva i probleme s tvrdom stolicom, veže za sebe otrove i masnoće iz krvi, crijeva i želuca te ih izbacuje iz organizma, snižava holesterol, prirodni je antibiotik, pomaže kod gihta i reume.
Zbog svega nabrojanog mnogi smatraju da je moćniji od bijelog luka. U odnosu na njega ima blaži okus i lakše je podnošljiv za probavni trakt za osobe koje ne mogu često konzumirati češnjak.
Sliče mu otrovne biljke
Trebaju ga brati samo iskusni berači, jer mu dosta biljaka sliči koje su otrovne. Ako nismo sigurni u prepoznavanju, list prije branja možemo malo protrljati između prstiju pa će se po mirisu luka otkloniti nedoumica.
Neprikosnoveni je dar prirode koji može poslužiti kao hrana, lijek i začin. Vjerujemo da će sva nabrojana ljekovita svojstva i dobre osobine ove samonikle biljke natjerati mnoge da ga više konzumiraju i da se upute u pravcu šume u potrazi za ovom čudotvornom biljkom.
5 načina kako koristiti srijemuš
Srijemuš se najčešće koristi svjež, u salatama, kao zamjena za luk ili bijeli luk. No, dodaje se i supama, umacima i varivima, u posljednjoj minuti kuhanja kako bi sačuvali okus, ali i što veći sadržaj vitamina. Može se vrlo kratko blanširati ili dinstati, a odlično se slaže s krompirom ili pasuljem i slanutkom.
Jestivi su i njegovi cvjetovi koji su vrlo dekorativni i imaju nešto blažu aromu. Koriste se kao dekoracija u jelima ili sastojak u svježoj salati. Možete iskoristiti i pupove. Ukiseljeni, poput kapara, prava su delikatesa.
Lukovice se koriste na sličan način kao luk ili bijeli luk. Takođe se mogu ukiseliti, na uobičajen način ili fermentacijom. Najbolje ih je vaditi prije nego biljka procvjeta, jer su poslije suhe i gorke.
Poput bosiljka ili peršuna listovi mogu poslužiti za pesto umak koji se takođe može sačuvati duže vrijeme. Potrebno je srijemuš, maslinovo ulje, orašaste plodove poput badema ili pinjola, parmezan, bijeli luk, i začine po želji izmiksati u glatku smjesu.
Konzervirati se može i sušenjem, bilo da je riječ o cijelim listovima ili sitno narezanim. Najbolje je to obaviti na suhom i prozračnom mjestu s dobrim protokom vazduha, no možete i u rerni ili dehidratoru. Suhi listovi trebali bi biti krhki i lomljivi. Nakon toga ih sačuvajte u teglama ili vrećicama za začine te čuvajte na suhom, tamnom i hladnom mjestu kako bi što duže zadržali aromu i svježinu.
.jpg)
