Proteklih dana možda ste imali priliku da naiđete na kovanice od jednog, dva ili pet dinara sa utisnutom godinom kovanja – 2019. Čuvajući ih im nećete pretjerano povećati vrijednost, kao što je to slučaj sa novčanicom od 100 dinara 1884. godine, za koju možete da dobijete i par desetina hiljada evra.
Novcem se plaća određena cijena, ali i novac ima svoju cijenu, posebno kada izađe iz opticaja. Ako još ima i grešku u štampanju ili kovanju to mu višestruko podiže vrijednost pa je kolekcionarima uvijek zanimljiv.
Kada i koliko će ovogodišnje kovanice biti interesantne numizmatičarima, teško je predvidjeti.
„Ne možemo očekivati da one postignu neku izuzetnu numizmatičku vrijednost. Kako vreme prolazi one će biti nešto vrijednije nego danas, ali sigurno se od njih nećemo obogatiti. Ima nekih novčića koji su stari po 100 godina koji ni danas nisu dobili na nekoj drastičnoj vrijednosti, a ima jednostavno novčića starih po 20 godina koji su jako popularni. Primjer, sav kovani novac sa likom Nikole Tesle je popularan, bez obzira na tiraž“, objašnjava za RTS numizmatičar, Željko Jelić.
Za kolekcionare je popularan i novac kovan ili štampan u malom tiražu koji je bio u opticaju, a stepen očuvanosti je jedan od faktora koji mu određuju cijenu. Za kulturne institucije neki primerci ipak nemaju cijenu.
„Novac iz 1875. godine jer je na tom novcu prvi put natpis dinar. To je natpis novouspostavljene novčane jedinice. Za nas od značaja je, istorijski posmatrano, prvi novac iz moderne Srbije iz 1868. godine. To je veliki istorijski trenutak kada Srbija koja je još uvijek u vazalnom odnosu prema turskoj vlasti počinje da kuje sopstveni novac“, ističe Svetlana Miljanić, stručni saradnik za numizmatiku NBS.
U NBS se čuva prvi kovani novac moderne Srbije iz 1868. godine sa likom kneza Mihaila Obrenovića koji osim istorijske nema veliku numizmatičku vrijednost. Međutim, ono što ima i veliku numizmatičku vrijedost je novčanica iz 1884. godine koja je bila u opticaju do Prvog svjetskog rata. Tada je u prometu ostalo njih 70, a sudbina većine nije poznata.
Poznato je ipak da originalni primjerak osim u Narodnom muzeju postoji i u kolekciji Jelića koji smatra da je sačuvano svega desetak novčanica.
„Novačanica od 100 dinara iz 1884. zavisno od stepena očuvanosti vrijedi od par hiljada evra do par desetina hiljada evra. Recimo dvadesetak hiljada evra ako je ekstremno očuvana“, navodi Željko Jelić.
Tu skupocenu biste možda i primijetili, ali moguće je da vam je kroz ruke nekad prošla novčanica koja vrijedi znatno više nego što na njoj piše. Vrijednost, kažu poznavaoci, nije u brojevima, već u detaljima.
