Žarko Laušević ostao je upamćen kao jedan od najvećih glumaca domaće kinematografije, a do smrti je na duši nosio bol o kojoj je gotovo uvijek ćutao. Naime, jedna noć i 30 sekundi bilo je dovoljno da se njegov, do tada savršen život, pretvori u pakao.
Bilo je to u noći između 30. i 31. jula 1993. godine kada je Žarko Laušević, u strahu za svoj život i život svog brata, sa devet hitaca usmrtio Dragora Pejovića i Radovana Vučinića koji su u to vrijeme imali 20 i 21 godinu.
"Svratili smo u kafić, gdje sam, kada smo naručili jelo, pitao konobaricu: "Kakva je ovo galama" jer se čula neka buka. Mladić koji je sjedio na zidiću kafića upitao je: "Šta je bilo, momak?" Kazao sam: "Ništa, sve je u redu", a ovakav dijalog je i ponovljen, drugi, pa treći put. Nisam učinio ništa što bi moglo da isprovocira svađu," ispričao je Laušević i dodao:
"Prišao je još jedan momak, a ja sam udaren. Guran sam, vučen, udaran... Za trenutak sam izgubio svijest. Sve se, procjenjujem, zbilo za najviše pola minuta, sjećam se samo dijelova događaja jer mi je u glavi bilo sve zbrkano. Osjećao sam da mi se torba, koju sam u posljednje vrijeme uvijek nosio preko ramena, i u kojoj je bio pištolj - otima. Uspio sam da izvučem oružje, repetiram, ali napad nije prestao. Pucao sam, ne znam koliko puta. Imao sam užasno osjećanje straha, mislio sam da su mi ispala kontaktna sočiva. Vidim zatim moj brat leži na dva metra od mene i iznad njega onaj drugi momak, koji ga bez prestanka udara nečim u glavu. Imao sam utisak da mu uzima život i pucao, bez razmišljanja".
Psihijatar Jovan Marić je ispričao da je bio u timu koji je vršio neuropsihijatrijsko vještačenje glumca nakon ubistva. Kako je jednom prilikom rekao, tada je pitao Lauševića da objasni kako je došlo do incidenta, odnosno, da li je ponašanjem ili gestikulacijom isprovocirao konflikt.
Marić je naveo da je Žarka Lauševića upitao sljedeće: "Vi ste glumac, znate li da ste neverbalno mogli da omalovažite sagovornika, a da ništa ne kažete?"
Nakon pitanja je, kako je Marić tvrdio, uslijedio Lauševićev odgovor: "Ne sjećam se". On je potom dodao da je Laušević vjerovao da je u pitanju nesrećan slučaj.
Glumac je za ubistvo odgovarao pred sudom, koji mu je odredio kaznu od 15 godina zatvora. Naime, u Crnoj Gori 1994. osuđen na 15 godina zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, 1996. godine, kazna mu je smanjena na četiri godine. Odslužio je četiri i po godine u zatvorima u Požarevcu i Spužu, a kada je 1998. pušten na slobodu, preselio se u Ameriku u strahu od krvne osvete.
"Nisam izgovorio svoju završnu riječ na ovom posljednjem suđenju. A htio sam ponovo da kažem tim unesrećenim porodicama da shvate, ako mogu, koliko sam svjestan zla koje sam im nanio, tragedije koju su doživjeli i koju doživljavaju", rekao je on medijima prije nego što je otišao u inostranstvo, prenosi "Politika".
"Znam da bol ne čuje, ali ne bi bilo od mene srećnijeg čovjeka na kugli zemaljskoj da se to nije desilo, da sam mogao drugačije… U crkvi uvijek upalim tri svijeće: za oca i njih dvojicu. Mora biti da smo nešto teško zgriješili sva trojica. I njih dvojica i ja, pa nas je Bog tako sastavio: da njih kazni mojom rukom, mene njihovim glavama… – dodao je Laušević.
