Pravi razlog i svrha zbog kojeg je osnovan Sud BiH jeste postojanje pravosudne institucije u BiH kao instrumenta u rukama američke Ambasade i zapadnih sila, koji će obavljati njihov prljavi posao i zadatke, a oni ostati "čistih ruku", te povremeno izjaviti kako se zalažu za mir, stabilnost i demokratiju u BiH, istakao je pravni predstavnik Republike Srpske Lazar Stjepanović.
Autorski tekst pravnog predstavnika Republike Srpske za Srnu prenosimo u cjelosti:
Predsjednik Suda BiH Ranko Debevec i bivši direktor Obavještajno-bezbjednosne agencije /OBA/ BiH Osman Mehmedagić uhapšeni su od pripadnika Sipe zbog sumnje da su izvršili krivična djela zloupotreba položaja, povezana sa drugim krivičnim djelima iz Krivičnog zakona BiH.
Nažalost, ovakav potez nije nikakvo iznenađenje s obzirom na to da govorimo o sudu koji je osnovan od visokog predstavnika mimo Dejtonskog sporazuma, to jeste nijednom odredbom Dejtona nije predviđeno osnivanje kako Suda BiH tako i Tužilaštva BiH.
Činjenicu da je ovaj sud osnovan mimo Ustava BiH i Dejtonskog sporazuma potvrđuje i sam Sud BiH na svom sajtu, gdje u dijelu u kojem se navodi istorijat suda piše da je Zakon o Sudu BiH nametnut odlukom visokog predstavnika.
Dalje, kao razlog i potreba za osnivanjem ovakvog suda navodi se da je "to bilo neophodno učiniti kako bi se osiguralo provođenje nadležnosti države BiH, poštovanje ljudskih prava i vladavine zakona na njenoj teritoriji". Prvi apsurd koji je uočljiv u ovoj rečenici jeste taj da se navodi da je cilj donošenja ovog zakona poštovanje vladavine zakona u BiH, a upravo se nametanjem Zakona o Sudu BiH ne poštuje vladavina prava i zakona jer zakon na nivou BiH može donositi samo Parlamentarna skupština BiH kao zakonodavni organ, a ne pojedinac pozivajući se na ovlašćenja koja mu ne daju pravo zakonotvorca.
Ukoliko bi se i zanemario prvi apsurd i prihvatila fikcija da pojedinac može nametati zakone, drugi apsurd jeste taj što se osnivanje Suda BiH nije predviđeno nijednom odredbom Dejtonskog sporazuma, naprotiv, njegovim osnivanjem se krše odredbe Dejtona.
A trećem, i možda najočiglednijem apsurdu svjedočimo u današnjem vremenu, kada se sudi predsjedniku Republike Srpske. Iako se navodi da je ovaj sud osnovan kako bi se osiguralo provođenje nadležnosti i poštovala ljudska prava, suđenje predsjedniku Republike Srpske jeste sušta suprotnost provođenju nadležnosti i poštovanju ljudskih prava.
Predsjednik Republike Srpske optužen je za nepostojeće krivično djelo po kojem ni Tužilaštvo BiH ni Sud BiH nisu mogli i smjeli postupati. Prisustvo predsjednika na sudu kao optužena strana, samo zato što je izvršavao svoju ustavnu obavezu predstavlja pravni nonsens koji nikada u istoriji nije zabilježen.
Kada se ovo navede, potrebno je ponovo se vratiti na navodni razlog osnivanja Suda BiH, a to je osiguranje provođenja nadležnosti i poštovanje ljudskih prava i postaviti nekoliko pitanja: Kako neko da provodi nadležnost /u konkretnom slučaju ustavnu/ ako će zbog toga biti na optuženičkoj klupi? Kako provoditi nadležnosti ako će ti zbog toga suditi upravo ona institucija koja je osnovana navodno s ciljem osiguranja provođenja nadležnosti i zaštite ljudskih prava? I koja to ljudska prava Sud BiH poštuje ako su ovim suđenjem povrijeđene osnovne odredbe Еvropske konvencije /Član 6. Pravo na pravično suđenje i Član 7. Kažnjavanje samo na osnovu zakona/.
Na sva ova pitanja odgovor bi, možda, trebalo da ima lice koje rukovodi takvim sudom, to jeste predsjednik Suda. Međutim, odgovor na ova pitanja nije lako dobiti s obzirom na to da je isti taj predsjednik uhapšen i nalazi se u pritvoru zbog sumnje da je izvršio krivično djelo zloupotrebe položaja radi nezakonitog prisluškivanja sudija Suda BiH i zaposlenih u Tužilaštvu BiH u predmetima koji se odnose na organizovani kriminal.
Dakle, ne treba biti puno pametan i stručan da bi se shvatio pravi smisao osnivanja Suda BiH. Pravi razlog i svrha zbog kojeg je jedan ovakav sud osnovan jeste postojanje pravosudne institucije u BiH kao instrumenta u rukama američke Ambasade i zapadnih sila, koji će obavljati njihov "prljavi" posao i zadatke, a oni ostati "čistih ruku", te povremeno izjaviti kako se zalažu za mir, stabilnost i demokratiju u BiH.
Hapšenje predsjednika Suda BiH Ranka Debevca i bivšeg direktora OBA Osmana Mehmedagića predstavlja samo zamazivanje očiju javnosti da bi se poslala poruka da se Tužilaštvo BiH zaista zalaže za vladavinu zakona.
Međutim, poruka koja je zapravo poslata jeste da su ova dva lica dovoljno "prljavog posla" uradili za zapad, i da im više nisu upotrebljivi, a da će na njihove pozicije doći neki novi poslušnici koji će biti na isti način iskorišteni.
Da se u BiH zaista poštuje vladavina prava i da se pravosudni organi zaista zalažu za to, Ranko Debevec ne bi nikada mogao biti reizabran za predsjednika Suda BiH s obzirom da je protiv njega vođen disciplinski postupak za niz nezakonitih radnji koje je izvršio u svom prvom mandatu.
Debevcu se u disciplinskom postupku stavljalo na teret da se tokom 2020. godine sastajao upravo sa direktorom OBA Mehmedagićem, protiv kojeg je u tom trenutku vođen krivični postupak, kao i da je tužiocu Vedrani Mijović, koja je postupala u predmetu u kojem je Debevec učesnik u postupku, prijetio putem poruka.
Pored toga, Ranko Debevec se teretio da je od 2004. godine namjerno davao nedovoljno informacija o imovini u inostranstvu, odnosno Španiji, kroz lične finansijske izvještaje dostavljane Visokom sudskom i tužilačkom savjetu.
Iako je Prvostepena disciplinska komisija 2021. godine donijela odluku kojom se izriče mjera javne opomene nakon što je utvrdila odgovornost Debevca za disciplinske prekršaje "ponašanje u sudu i izvan suda koje šteti ugledu sudijske funkcije i namjerno davanje lažne, obmanjive i nedovoljne informacije u vezi s bilo kojim drugim pitanjima koja su u nadležnosti Vijeća", Drugostepena komisija je, iz samo njima poznatih razloga, poništila prvostepenu odluku i donijela odluku kojom je Debevec oslobođen svih optužbi.
Ranko Debevec je očigledno i izvjesno bio i ostao u stalnom kontaktu sa direktorom OBA, prije svega kako bi se provodile nezakonite i protivpravne radnje, vršio nedozvoljeni uticaj na zaposlene, te zloupotrebljavao službeni položaj s ciljem ostvarivanja ličnih interesa.
Ovim je otkriveno pravo lice Suda BiH i ko zapravo rukovodi takvom jednom institucijom. Institucija koja bi trebala biti prva u redu kada se govori o poštovanju Ustava, zakona i primjer drugima institucijama zapravo je leglo korupcije, kriminalaca i lica koja svoju poziciju zloupotrebljavaju u punom kapacitetu.
Na kraju svega navedenog može se reći da sumnja svakog građanina BiH u sve što se nameće od određenih ambasada i OHR-a /kao što je nametnut Sud BiH/, ovim hapšenjem je potvrđena.
Nikakva dobra volja za BiH s njihove strane ne postoji. Postoji samo i isključivo njihov interes koji će, milom ili silom, biti sproveden putem "naših" institucija.
