Srbi u Srebrenici nemaju mira ni mrtvi. Tamošnjim Bošnjacima smeta i pravoslavno groblje. Ne samo da su ga oskrnavili nego i prekrajaju istoriju i izvrću činjenice.
Srpsko groblje u Kraljevim vodama postoji vijekovima. Podignuto je Srbima strijeljanim za vrijeme Austrougarske. A onda su islamski fanatici na srpskim kostima odlučili podići svoje mezarje. Problem traje od 2011 godine kada je započeta izgradnja memorijalnog centra Kraljivode na zemlji gdje se nalazi srpsko groblje. Mašine su prilikom izgradnje tog centra uklonile srpske spomenike.
A onda su na groblje postavljena dva bošnjačka groba. Od tada Bošnjaci pokušavaju da otmu srpsko groblje i pretvore isključivo u muslimansko iako nemaju nikakav dokument da je to njihova imovina. Da su tu vijekovima bili grobovi njihovih predaka svjedoče potomci stradalih Srba, Jovanovići, Đurići i Jevtići.
Da je tako svjedoče i dokumenta iz nadležnih institucija ali i karte još iz doba Austrije. Ipak, ništa snažnije nije od sjećanja Vladimira Đurića. Još kao dijete je priča za "Dosije" dolazio sa porodicom u Kraljeve vode i palio svijeće svom čukundjedu Radi Đuriću.
"Ja kao mi sam tu dolazio sa dedom i babom kada su bili vjerski praznici naši. Palili smo svijeće za Zadušnice. Tu je bila lokalna trgovina, često se dolazimo u prodavnicu i svaki put kad dođeš u prodavnicu svratiš zapališ svijeće. Govorilo nam se da se to ne zaboravi i da je to naš grob da, da je poginuo nevin. Da su ih tu po selu pokupili da vode na radnu akciju i, da li su se malo suprotstavili, i onda je tu lokalni neki ponišanio na njih, obilježio ih, došlo je tu do nekog strijeljanja, natjerali su ih da iskopaju raku i jednog po jednog su ih tu strijeljali. Oni su bili u zajedničkoj grobnici tako su priče bile. Te druge dvije porodice dugo nisu smjele da obnove. Sin od ovog Rada moj pradjed je to obnovio nije se plašio, obilježio je svom ocu grob i uz pomoć majke je ostao u stomaku kada mu je otac streljan. Priče su išle prenosile se i to je tako bilo", rkao je Vladimir Ćurić, potomak Rade Đurića.
Bilo je do završetka posljednjeg rata. A onda kreće borba. Vladimir ali i Stevan Jovanović potomak Ilije Jovanovića tvrde da su Bošnjaci iz susjednih sela oskrnavili zajednički grob njihovih predaka i pravoslavno groblje pretvorili u bošnjačko. Spomenik koji je preživio tri rata nestao je baš kada su Bošnjaci počeli na tom mjestu na uređuju parcelu za novo groblje.
Kada su Bošnjaci počeli da uređuju parcelu upozoravani su da ne diraju spomenik i da taj dio gdje je srpsko groblje ostane izvan ograde. Međutim oni za to nisu marili. Kada su ravnali teren uklonili su i kamenu ogradu kojom je bio obilježen zajednički grob trojice strijeljanih Srba. Sve je prijavljeno i policiji. Krstovi su prosto postavljeni na mjesto koje pripada Srbima.
Dugo je trajala srpska borba da se grobovi vrate na mjesto gdje su bili, isto ono na kojem je sada napravljen memorijalni centar za Bošnjake. Na kostima srpskih mučenika Bošnjaci su počeli sahranjivati pripadnike takozvane Armije BiH, one koji su činili stravične i monstruozne zločine nad srpskim civilima, ženama i djecom.
Ove godine spomen obilježja Jovanovićima, Đurićima i Jevtićima uz pomoć oca Luke Babića ponovo su vraćena tamo gdje i treba. Međutim, Bošnjaci nisu mirovali. Krstovi koji su mučenim Srbima postavljeni na Bogojavljenje nisu izdržali ni jednu noć. U noći između 20. i 21. januara su ukradeni. Ali, koliko god da ih krali Srbi su ih uz pomoć oca Luke nanovo vraćali.
Nije lak život Srba u Srebrenici. Skrnave se se srpski spomenici na sve strane. Niko za to ne mari. Dvostruki aršini i više su nego vidljivi. Dok bošnjački spomeni stoje netaknuti, srpski se skrnave i ruše na sve strane. Toliko da je iguman Luka morao podići kapelu posvećenu ubijenim pripadnicima MUP-a Republike Srpske sa sve limenim vratima i prozorima jer su ploču nekoliko puta srknavili.
Nije lako, ali od borbe Srbi ne odustaju. Ognjišta se obnavljaju. Bez oca Luke borba bi bila još teža. Poslao ga je kažu sam Bog.
Srbi pokleknuti neće. A neće ni otac Luka. Na razgovor su poručuje spremni uvijek. Svu svoju ljubav usmjerio Luka u izgradnju i obnovu srpskim manastira i crkava, da se srpski trag ne zatre. Istina uvijek nađe svoj put baš kao i voda. Našla je očigledno i ova priča o groblju, srpskom groblju. Vijekovima je bio tu, a vijekovima će i ostati, jer kako kaže otac Luka pravda jeste spora ali je dostižna.
