Srpska pravoslavna crkva danas obilježava uspomenu na prenos moštiju Svetog Đorđa, pravoslavni praznik u narodu poznat kao Đurđic.
Mošti Svetog Đorđa prenešene su iz Nikomidije u Lidu Palestinsku, što je bila njegova posljednja želja.
Hrišćani su u vrijeme cara Konstantina sagradili hram Svetom Đorđu u Lidi Palestinskoj. Prilikom osvećenja tog hrama, u njemu su sahranjene i mošti sveca. Ovaj hram nekoliko puta bio je rušen i obnavljan.
Razlika između praznika Đurđevdana i Đurđica
Sveti Đorđe na ikonama se najčešće prikazuje kako jaše na konju i kako kopljem probada aždaju. Za praznik Đurđic on je predstavljen kao "pješak" bez konja, u stojećem stavu sa mačem i kopljem u ruci. Za razliku od Đurđevdana, Đurđic nije obilježen crkvenim slovom u kalendaru što znači da nije zapovjedni praznik, iako je veoma značajan za Srpsku pravoslavnu crkvu.
Običaji za Đurđic
Gosti koji dolaze na ovu slavu trebalo bi da domaćinu donesu tri kestena koja simbolizuju štit Svetog Đorđa koji će štititi domaćina i ukućane cijele godine. Tri kestena povezuju se i sa Svetim Trojstvom.
Dani od Đurđica (16. novembar) do Svetog Mrate (24.novembar) nazivaju se Mratinci ili Vučji dani jer je sveti Mrata bio zaštitnik vukova.
U danima između 16. i 24. novembra ništa se ne daje iz kuće, ne prede se vuna i ništa se ne pere. Žene ne rade nikakve ručne poslove, a vjeruje se da bi i krojači i obućari trebalo da odmaraju.
Kod starijih ljudi postoji vjerovanje da ako je vrijeme za Mratince maglovito i zima će biti maglovita i promjenljiva, a ako je vedro, zima će biti jaka.
Sveti Đorđe pomaže nevoljnicima
Kult svetog Đorđa prihvatili su najprije viši slojevi srednjevjekovnog društva. Za svog zaštitnika uzimali su ga viteški redovi i neki gradovi, da bi se brzo proširio i u narodu i postao rasprostranjen u cijeloj Еvropi.
Narod ovog svetitelja ubraja u zaštitnike, koje su ljudi u nevolji prizivali. Veruje se da sveti Đorđe voli da se odazove nevoljnicima i da im pomogne. Pojavljuje se u obliku mladog viteza na konju, a naročito rado pomaže onima koji slave njegov dan.
Kažu da je Đurđic po brojnosti svečara na osmom mjestu slava u Srba. Đurđic je i gradska slava Novog Sada, kao i Bora.
Nepokretni je praznik - ukoliko padne u mrsni dan, sprema se mrsna trpeza, a ukoliko padne u posni dan (srijeda, petak), sprema se posna hrana.
