Ako danas izgovorite ovu molitvu božanska sila triju sestara sačuvaće one za koje se molite

Njihova vjera, istrajnost i žrtva ostale su zapisane kao primjer čiste ljubavi prema Hristu i nesalomive duhovne snage.

Tri sestre iz Vitinije, spojene vjerom i mučeništvom

Minodora, Mitrodora i Nimfodora poticale su iz Vitinije, oblasti u Maloj Aziji. Još kao djevojčice, odgajane su u hrišćanskom duhu i vremenom su se potpuno posvetile duhovnom životu. Napustivši svakodnevicu svijeta, povukle su se u pustinju kako bi u miru, molitvi i postu bile bliže Bogu. Njihova duhovna posvećenost nije dugo ostala skrivena. Ljudi su im sve češće dovodili bolesne, jer su sestre bile poznate po daru isceljivanja.

Sud i mučenje zbog vjere u Hrista

Za njihov podvižnički život i isceliteljski dar čuo je i upravitelj Fonton. Naredio je da ih dovedu na ispitivanje. Iako su živjele asketski, njihovo lice krasilo je unutrašnje svjetlo, kako bilježi predanje – blaga ljepota proistekla iz duhovnog mira i vjere. Fonton je bio zatečen njihovim izgledom.

Pokušao je da ih ubijedi da se odreknu vjere. Obećavao im je bogatstvo, položaje, pa čak i brak sa carevim velmožama. Ipak, sestre su sve to odlučno odbile, ostajući vjerne Hristu. U bijesu, Fonton naređuje da se najprije Minodora stavi na muke, dok druge dvije sestre zatvara u tamnicu.

Dok je trpjela bolove, knez joj je uzviknuo: - Prinesi žrtvu bogovima!

Na to mu ona odgovara: - Zar ne vidiš, ništa drugo i ne činim, nego svu sebe prinosim na žrtvu Bogu mojemu?

Minodora je izdahnula od zadobijenih rana. Zatim je Fonton izveo Mitrodoru i Nimfodoru, postavio ih kraj tijela njihove sestre i pokušao da ih slomi. Ipak, i one su ostale čvrste u vjeri, spremne da život polože za Hrista.

Fonton ih je dao pogubiti, ali predanje bilježi da je u tom trenutku "iz vedrog neba udario grom" i usmrtio njega i njegove vojnike.

Časna sahrana i vječna uspomena

Tijelo svih triju sestara hrišćani su sahranili s počastima, a njihova žrtva se pamti kao simbol vjere, odanosti i sestrinske ljubavi. Prema hrišćanskoj tradiciji, postradale su između 305. i 311. godine, u vrijeme progona pod rimskim carem Maksimijanom Galerijem.

U crkvenim himnama sestre se nazivaju "ovčicama razumnim", koje su život dale za svog Pastira:

"Jagnjetu i Pastiru Hristu biste privedene mučeništvom, ovčice razumne, dobru trku svršivši i vjeru sačuvavši: Zato danas radosnim dušama proslavljamo, veličanstvene, svetu uspomenu vašu, Gospoda Hrista veličajući."

Dan molitve za zdravlje i porodično jedinstvo

Na današnji dan, vjernici odlaze u crkvu da se pomole za zdravlje, kako svoje tako i svojih najbližih. Jer, sestre su u svom životu isceljivale bolesne i pomagale onima u nevolji, a u smrti ostale nerazdvojne. Zato se i vjeruje da njihova molitva pred Bogom ima posebnu snagu.

Predanje kaže: "Blagodat Svetih mučenica čuvati će svakog za koga se pomolite, ukoliko to uradite iskreno i čista srca."