Da li se na krsnu slavu ide na groblje, evo šta kaže crkva, a šta običaj

To su dani kada se okupljamo oko trpeze, palimo svijeću, siječemo slavski kolač i molitvom prizivamo blagoslov svetitelja koji čuva dom. Slava je simbol zajedništva, zahvalnosti i vjere. Ali baš u tim trenucima radosti, često se javi i tuga jer dok dom ispunjava miris tamjana i kolača, prazna stolica podsjeća na one kojih više nema.

Tada mnogi postavljaju isto pitanje: da li je ispravno otići na groblje za vrijeme slave i upaliti svijeću onima koji su preminuli?

Šta kaže crkveno učenje

Prema pravoslavnom učenju, krsna slava je dan svetlosti, zahvalnosti i duhovne radosti. Tog dana se ne ide na groblje, jer slava nije dan žalosti, već dan života. Sveštenici naglašavaju da je to trenutak kada se molimo Bogu i svetitelju koji nas štiti, pa se odlazak na groblje ne smatra prikladnim.

Crkva uči da duše naših najmilijih tada nisu zaboravljene — naprotiv, one su prisutne u molitvi i u svakom gestu ljubavi koji činimo tog dana. Slava je, kako kažu duhovnici, živi most između predaka i potomaka, i zato se tog dana u dom ne unosi tuga, već blagoslov i radost.

Kada se odlazi na groblje

Ako porodica želi da oda počast svojim precima, to se čini prije slave – najčešće dan ili dva ranije.

Tada se može otići na groblje, zapaliti svijeća, izgovoriti kratka molitva i sjetiti se onih koji su prenijeli vjeru i običaje. Na sam dan slave, međutim, preporučuje se da se ostane kod kuće, u molitvi i zajedništvu sa porodicom.

Neki sveštenici dodaju da se i nakon slave može otići na groblje, kada se praznični mir završi, jer time pokazujemo poštovanje bez narušavanja svetkovine. Na taj način se čuva red, poštovanje prema živima i spokoj prema onima koji su u vječnosti.

Običaji u Srbiji i simbolika praznika

U mnogim krajevima Srbije, običaj nalaže da se slava nikada ne slavi u crnini i da se ne pale svijeće za mrtve tog dana. To nije znak zaborava, već vjerovanja da se duše pokojnika raduju sa nama u nebeskoj svjetlosti, piše Ona.

Zato se tog dana slavi život, mir i blagoslov.

U pojedinim selima i danas se vjeruje da je voda sa slavskog kolača simbol čistote i duhovnog jedinstva između živih i preminulih. Iako se običaji razlikuju od mjesta do mjesta, zajedničko im je jedno — slava je dan svjetlosti, ne tuge.

Prazna stolica nije praznina

Na kraju, važno je zapamtiti: oni koji nisu sa nama fizički, prisustvuju svakoj slavi duhovno.

U svakoj molitvi, u svakom presječenom kolaču i u svakoj zahvalnosti svecu, oni su dio tog trenutka. Zato nije potrebno odlaziti na groblje da bismo pokazali ljubav i poštovanje. Dovoljno je da se pomolimo, da ih se sjetimo i da slavimo ono što su nam ostavili – vjeru, snagu i svjetlost doma.