Danas Srpska pravoslavna crkva praznuje Badnji dan koji najavljuje najveći hrišćanski praznik - Božić. Ime je dobio po badnjaku, hrastovoj grani, koja se na ovaj dan tradicionalno unosi u domove. Badnji dan je bogat ritualima, običajima i simbolikom, a centralni dio proslave je okupljanje porodice za posnom trpezom.
Tradicionalna večera na slami
Nekada se za Badnje veče obedovalo na slami koja je bila prostirana na kućnom podu. Ovaj običaj, koji simbolizuje jednostavnost i povezanost sa korijenima, danas je zadržan u izmijenjenom obliku. U savremenim domovima ispod stola se stavlja malo slame i grančica badnjaka, čuvajući duh tradicije.
Porijeklo i značenje običaja
Običaji vezani za Badnji dan duboko su ukorenjeni u srpskoj tradiciji i imaju veoma staro porijeklo. Mnogi od njih potiču iz paganskih vremena, a crkva im je vremenom dala hrišćanski karakter. Srbi su ih naslijedili od svojih predaka i do danas ih pažljivo njeguju.
Badnjak, koji se tradicionalno siječe na Badnji dan, jeste grana hrasta, drveta koje je kod Slovena imalo sveto značenje i bilo povezano sa božanstvom Svetovidom. Njegovo loženje simbolizuje ognjište, porodični kult i obnavljanje života, jer se Badnji dan obilježava neposredno poslije zimske kratkodnevnice, kada se priroda priprema za novi ciklus.
Sječa badnjaka – Ritual pun simbolike
Još u ranu zoru, pucanjem iz pušaka i prangija, najavljuje se odlazak u šumu po badnjak. Sječu badnjaka obavljaju isključivo muškarci, obično domaćin i najstariji sin, prije izlaska sunca. Prije nego što posijeku drvo, oni mu nazovu „dobro jutro“, čestitaju praznik i mole za zdravlje i sreću porodice. Badnjak se posipa žitom, a u nekim krajevima mu se daruje posebno pripremljen kolač.
Poseban značaj pridaje se načinu na koji se drvo siječe – ono mora pasti na istok, a siječe se najviše sa tri udarca, simbolizujući trojstvo. Nakon toga, badnjak se donosi do kuće i ostavlja ispred ulaznih vrata, gdje čeka do večeri da bude unijet u dom.
Unošenje badnjaka i slame u kuću
Uveče, domaćin badnjak unosi u kuću uz svečanu ceremoniju. Kuca na vrata, a ukućani pitaju „Ko je?“ Na njegov odgovor „Badnjak vam dolazi u kuću“, domaćica otvara vrata i izgovara: „Dobro veče, badnjače!“ Domaćin tada unosi badnjak desnom nogom preko praga, pozdravljajući ukućane riječima „Srećno vam Badnje veče“, dok ga ukućani dočekuju sa „Bog ti dobro dao i sreće imao“. Domaćica ga pritom posipa žitom kao simbolom plodnosti i blagostanja.
Po unosu badnjaka, domaćin obilazi kuću imitirajući kvočku, dok ukućani prate kvocajući i pijučući kao pilići. U svaki ugao kuće baca po jedan orah – simbol žrtve precima. Potom domaćin ili domaćica unosi slamu, raznoseći je po cijeloj kući, a posebno na mjesto gdje će biti postavljena večera. Slama simbolizuje jasle u kojima je rođen Hrist, dok objedovanje na podu okuplja porodicu u duhu jedinstva i skromnosti.
Nalaženje badnjaka – Oživljavanje ognjišta
Kada se badnjak postavi na ognjište, ukućani ga ljube, prelivaju vinom, mažu medom i posipaju žitom. Paljenje badnjaka simbolizuje svetlost, toplinu i obnavljanje života. Djeca raspiruju vatru grančicama uz riječi: „Koliko iskrica, toliko parica, pilića, košnica...“ prizivajući blagostanje za cijelu porodicu.
U savremenim uslovima, gdje većina domaćinstava nema ognjište, badnjak se često pali simbolično, spaljivanjem par hrastovih grančica ili listova. U mnogim gradovima širom Srbije običaj nalaganja badnjaka prenet je na crkvene porte, gdje se organizuju kolektivna paljenja.
Savremeno obilježavanje Badnjeg dana
U urbanim sredinama proslava Badnjeg dana prilagođena je savremenom načinu života. Umjesto sječe badnjaka, grane se često kupuju u obliku malih snopova ukrašenih crvenim trakama, dok se loženje badnjaka svodi na paljenje simboličnih grana. Porodica se okuplja za posnom trpezom, dok neki običaji, poput unošenja slame, ostaju sačuvani u ruralnim sredinama.
Bez obzira na promjene, Badnji dan i dalje ostaje vrijeme porodičnog jedinstva, poštovanja tradicije i duhovnog mira, pripremajući vernike za radosnu proslavu Božića.
(Telegraf)
