Božićni post je počeo 28. novembra i traje 40 dana, tačnije do Božića, koji pada 7. januara. Post podrazumijeva uzdržavanje od masne hrane, ali i loših djela i zlih misli.
Suzdržavanje od određene hrane je samo dio posta, važno je voditi računa i o svom ponašanju i mislima odnosno u potpunosti biti u skladu sa načelima religije.
– Stvarni post privodi čovjeka smirenju. A u smirenju čovjek stiče saznanje, da za čovjeka spasenje leži jedino u Bogu, u njegovoj milosti. Kod sticanja svih vrlina i kod ispunjenja svih zapovijesti, sveti oci pridaju vrlini rasuđivanja najveću važnost. Rasuđivanje znači dar razlikovanja onoga što je korisno, i onoga što je štetno, tamo gdje je istina, i tamo gdje je laž – govorio je patrijarh Pavle o postu pa je napomenuo:
– Tjelesni post je uzdržavanje od mrsne hrane ali, postoji i duhovni post koji je razmatranje duhovnog stanja i način da se ono što je negativno iz duše iščupa i na tom mjestu posadi ono što je dobro“.
Njegova svetost patrijarh Pavle koji je ovako govorio o važnosti porodice, izdvojio je tri grijeha koji naš narod često čini tokom posta: gordost odnosno stav da ste bolji odnosno nadmoćniji od ostalih, prejedanje kao odraz slastoljublja i nepoštovanje posta odnosno samovoljno odstupanje od posta i proslava krsnih slava sa mrsnom trpezom. Duhovnik može da razriješi neke vjernike od posta, najčešće iz zdravstvenih razloga.
Pravila za Božićni post
Smisao posta nipošto nije u izgladnjivanju i držanju dijete, nego je to zapravo period kada čovjek pronalazi svoj unutrašnji mir i mjeru u svemu, izražava zahvalnost Bogu i trudi se da se što više uzdržava od loših misli, loših ponašanja i nemoralnih djela. Pored redukovane ishrane, odnosno izbjegavanja masne hrane, ljudi koji su odluče da svih 40 dana poste treba da se udalje i od zlobe, uvreda, bijesa i svakog vida ponašanja koje nije u skladu sa hrišćanskim.
Čak i u svetim duhovnim knjigama i prema riječima Svetog Jovana Zlatoustog tjelesni post nema smisla ukoliko nije postignut i onaj duhovni, te da se ne treba hvaliti koliko dana smo izdržali bez raskošne, raznovrsne hrane, već da li smo uspeli da za vrijeme trajanja posta postanemo bolji čovjek.
– Ne govori mi: Toliko dana sam postio nisam jeo ovo ili ono, nisam pio vina, išao sam u gruboj haljini; nego kaži nam da li si od gnjevnog čovjeka postao tih, od žestokog – blag. Ako si iznutra pun zlobe, zašto si tijelo mučio? – riječi su Jovana Zlatoustog koje od zaborava čuvaju crkvene knjige.
Post je tu prvenstveno kako bi nas, prema riječima sveštenika, privolio da zavolimo sebe i ljude oko nas, da se zapitamo ko smo mi, šta smo i kakav je naš trenutni odnos prema Bogu. Vrijeme posta je i vrijeme praštanja, kajanja, ispovijedanja, vrijeme kada treba da olakšamo svoju dušu i pronađemo pravi put, pa je, čini se, nedovoljno tjelesno mučenje postom ako iz njega izađemo bjesni, i onakvi kakvi smo u njega ušli.
Pored jednodnevnih postova, koji traju tokom cijele godine samo srijedom i petkom, Božićni post spada u višednevne, zapravo one koje je Crkva ustanovila pred velike praznike.
Da li su ljudi koji ne poste grešni?
Otac Gojko Perović rekao je govoreći o postu da smo mi stalno u grijehu.
– Tolika je naša vezanost za hranu, odmor, relaksaciju, da mi pravimo idole od toga… Iz toga proizilazi i bludni život. A naša nasušna potreba, da bi nam duh disao, naša nasušna potreba je post. Čovjek koji ne posti on ne pomaže sebi. Nije precizno reći da griješi. Recimo on ne pomaže sebi da se oslobodi od grijeha. Post je jedan način da se oslobodimo od grijeha. Kada se čovjek trudi oko posta, njegova duša i tijelo se oslobađaju od grijeha – rekao je jednom prilikom Perović i dodao:
– Čovjek sam po sebi nije svijet. Treba stalno da se trudiš. Ako si sinoć bio rapoložen, to ne znači da te ujutru neće sačekati neki problem. Zato svaki dan treba da se trudimo, opet i opet da se opet oslobađamo od grijeha. Zato je post tu dobar jer nas oslobađa.
