Na emotivnu priču iz Bosne i Hercegovine niko ne može da ostane imun, rijetki su oni koje ne pogodi. Pero Grebić iako je prošao kroz mnogo toga, njegova upornost i vrjednoća ostavljaju impresivan utisak na sve čitaoce.
Priča dolazi s obronaka planine Ozren, otkriva životno iskustvo jednog djede koje je zaista neobično.
Pero Grebić je potekao iz malog sela na području Ozrena, ali ratne neprilike su ga primorale da napusti svoj dom i izbjegne u Doboj. Kao mnogima u tom periodu, ratna vremena nisu donijela ništa osim nevolja i patnje.
Sada, u svojim 86 godina, Pero živi sam, suočavajući se s posljedicama ne samo ratnih strahota već i surove sudbine. On nije imao sreće da ima redovan posao, što znači da sada nema penziju koja bi mu pomogla da olakša teret svakodnevice. Starost ga je zadesila u samoći, bez bliskih i podržavajućih osoba oko sebe.
Ipak, iako je suočen s teškoćama, Pera ostaje primjer istrajnosti i snage. Njegova priča svjedoči o tome kako čovjek može prevazići teškoće života i nastaviti dalje, noseći sa sobom teret prošlosti, ali i nadu za bolje sutra.
On nema djece i nikada se nije oženio. Kaže da je jedno kratko vrijeme bio sa jednom damom, ali je ona ubrzo otišla jer nije željela da živi na selu.
Čitavog života je živio sam. Majka mu je preminula rano, pa je odrastao uz oca.
Ima veliko imanje na selu, koje je već devet decenija u njegovom vlasništvu. Sam radi na njemu, baveći se poljoprivredom, uzgajajući usjeve i sakupljajući sijeno. Tvrdi da nema nikoga ko mu pomaže.
– Kada mu ponudim prodaju drva iz šume, ne može da plati, a kada nudim sijeno, nije u mogućnosti da ga koristi, kao ni ja – rekao je on, prenosi Stil.
Ponekad me pozove da mu pomognem oko kuće. Tada mi da pet ili šest maraka, dovoljno za dva hljeba i paštetu, kako bih mogao da preživim.
– Ništa nemam od porodice, nisam se nikada ženio. Ostao sam sam – reko je.
Nikada nije radio ni jedan dan u nekoj firmi. Svoj život je posvetio isključivo poljoprivredi.
Ranije se nije ženio, nemajući tako porodicu.
– Imao sam divnu djevojku, najljepšu u cijelom našem selu. Naša ljubav bila je duboka i iskrena. Međutim, njenom ugledu je naškodila njena majka, koja je bila poznata po svom nemoralnom ponašanju. Moji roditelji su odbili da je prihvate, zabranivši mi da je ikada oženim zbog njenog porodičnog porijekla – rekao je on.
One su se okupile sa svojim istomišljenicima i otišle su u Duboki Potok, tajanstveno mjesto u Bosni, kako bi potražile Hodžu i zatražile od njega da baci crnu magiju kako bi me spriječile da se ikada oženim. Tada sam počeo da patim od astme, kao posljedica njihovog zlog uticaja.
– Moji roditelji su odlučili da se suoče sa situacijom i pronašli su tog Hodžu. Posjetili su ga i izložili mu cijelu priču. Međutim, Hodža nije priznao da je bacio crnu magiju na mene, tvrdeći da je astma bila posljedica nečeg drugog. Umjesto toga, Hodža je dao savjet mojim roditeljima: trebalo je da mi kupe kravu, potpuno novu košulju, neotpakovanu, karanfil i sapun, i da dođu kod njega tačno u ponoć.”
Pero, kaže da se bojao za svoju sigurnost. Strahovao je da bi neko mogao da ga napadne ili čak da nestane bez traga.
Pero tvrdi da je ostao zarobljen pod uticajem crne magije, što je navodno uzrok tome što nikada nije stupio u brak.
– Samo sam jednom kratko doveo jednu djevojku kad sam imao 27 godina. Nismo zajedno živjeli ni godinu dana- kaže Pero.
Kako kaže, nisu imali djece zbog glasina koje su kružile u selu da je majka njegove partnerke imala loš ugled. To je, prema Perinim riječima, razlog zbog kojeg nikada nije kročio u brak.
Pera ima starijeg brata koji je doktor i preselio se u Rijeku, Hrvatska, gdje sada živi. Kada su im roditelji preminuli, brat nije došao na sahranu. Iako je obećao da će doći kada se vrijeme smiri, Perina komunikacija s njim je ograničena jer nema telefon. Razmjenjivali su pisma, a brat je obećao da će ga posjetiti. On je Perova jedina rodbina. Brat ima sina, takođe doktora, i samo se na njih nada da će ga posjetiti.
