Na grčkom ostrvu Tinos u srijedu, 16. oktobra, biće promovisan dokumentarni film "Spasavanje prekinutog djetinjstva: Tinos - 30 godina poslije", kojim se iskazuje zahvalnost grčkom narodu i stanovnicima ostrva za nesebičnu podršku i utočište koje su pružili djeci iz Republike Srpske tokom 1994. godine, potvrdio je Srni autor filma Mladen Kojić iz Srebrenice.
Ovaj dokumentarni film, koji je emotivna priča o prijateljstvu grčkog i srpskog naroda prožeta empatijom, ljubavlju i solidarnošću, snimljen je povodom 30 godina od boravka 90 djece i pet učiteljica iz Vlasenice, Bratunca, Skelana i Srebrenice na grčkom ostrvu Tinos.
U središtu ove priče od 62 minuta je sudbina djece iz Republike Srpske čije je djetinjstvo naglo prekinuto početkom ratnih sukoba.
Djeca su ostala bez svojih domova, članova porodice, slobode i bezbrižnosti u kojoj su dotad živjela i rasla.
Film je ratna priča ispričana kroz sjećanja i lične doživljaje tadašnje djece iz osnovne škole, danas odraslih ljudi. Oni su, uprkos ratnim strahotama, izbjeglištvu i gubitku najmilijih, imali sreću da u tim izuzetno teškim vremenima osjete svijetliju stranu života - daleko od rata, okruženi ljubavlju, sigurnošću i srećom.
Univerzalna poruka filma jeste iskrena zahvalnost grčkom narodu za sve što je učinio za srpsku djecu, ali i podsjećanje da se tako veliki gest prijateljstva, ljubavi i solidarnosti nikada ne zaboravlja.
Film jasno prenosi poruku da svaki rat uništava živote svih ljudi, a najviše pogađa one najranjivije - djecu, koja uz sve druge gubitke ostaju uskraćena za djetinjstvo.
Kojić je naveo da su u filmu izjave, fotografije i sjećanja više od 30 osoba koje su te ratne 1994. godine boravile na ostrvu Tinos u Grčkoj, među kojima je bio i on.
"Naša grupa bila je među prvima i boravila je u Grčkoj pet mjeseci, a tu smo imali nastavu na našem i grčkom jeziku i druge edukativne i zabavne sadržaje, među kojima je bilo i krstarenje kruzerom", rekao Kojić.
On je dodao da je ovo njegov način odavanja zahvalnosti pravoslavnom grčkom narodu, koji je pokazao da je prijateljstvo Grka i Srba veliko i trajno, iskreno i srdačno.
"Većina djece koja su tada boravila na Tinosu jesu djeca bez jednog ili oba roditelja, djeca ratnih invalida, izbjegli kojima je bezbrižnost djetinjstva i odrastanja prekinuta ratom, stradanjem najbližih, raseljavanjem i svim traumama koje nastaju u takvom okruženju", rekao je Kojić.
Prema njegovim riječima, oni koji su učestvovali u stvaranju filma potvrdili su da je zahvaljujući ljubavi, brizi i iskrenosti Grka, njihovo djetinjstvo barem malo popravljeno i spaseno.
Kojić kaže da je na ideju za film došao prije više godina, a da je prošle godine počeo pripreme i snimanje, te da je premijera zakazana baš na mjestu koje je djeci ostalo nezaboravno i koje je "popravilo" djetinjstvo, na ostrvu Tinos.
"Već nekoliko godina imam želju da se ponovo vratim na to ostrvo, sretnem drage prijatelje koji su i nakon našeg boravka u Grčkoj srdačno i sa mnogo ljubavi podržavali mene i moju porodicu, kao i mnogu drugu djecu, čineći naš život ljepšim jer smo znali da imamo prijatelje koji su uz nas. Tako sam odlučio da okupim ljude koji su te godine bili na tom putovanju, snimim film i odem ponovo tamo", dodao je on.
Sa Kojićem na premijeru na Tinos sutra putuje još desetoro njegovih vršnjaka da zahvale domaćinima za gostoprimstvo i pomoć kada im je bila najpotrebnija, u teškim ratnim godinama kada su ostajali bez najdražih i bez hranilaca.
Kojić kaže da ne bi bilo lako sve to uraditi da izradu filma nisu pomogli, između ostalih, Predstavništvo Republike Srpske u Grčkoj, Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, Organizacija porodica poginulih, zarobljenih i nestalih civila Srebrenice, Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila, opštine Bratunac i Vlasenica.
Troškove organizacije puta u Grčku podržala je predsjednik Skupštine Srbije Ana Brnabić, a podrška je najavljena i iz Kabineta predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.
Snimanje filma pomogle su i pojedina preduzeća.
Osim prikazivanja filma na Tinosu u Grčkoj, naredne projekcije planirane su u Bratuncu, Vlasenici, a nakon toga i širom regiona.
Stotine srpske djece boravilo je u Grčkoj tokom ratnih godina, a pomoć iz te pravoslavne zemlje stizala je u Republiku Srpsku i niz godina nakon rata, najviše posredstvom pravoslavne crkve i ovo je jedinstven način zahvalnosti grčkom narodu nakon 30 godina za humanost, solidarnost i dobročinstvo prema srpskom narodu i dokaz da se to pamti i nikad ne zaboravlja.
