Kaznu zatvora za maloljetnike u Kazneno-popravnom zavodu (KPZ) "Kula" u Istočnom Sarajevu trenutno izdržavaju dva lica, rekla je Srni pomoćnik direktora KPZ-a za tretman Branka Zubić.
Zubićeva je navela da se na izdržavanju kazne nalazi lice koje je počinilo krivično djelo sa nepunih 18 godina - stariji maloljetnik i jedno lice koje je krivično djelo počinilo kao mlađe punoljetno lice.
Ona je navela da kaznu maloljetničkog zatvora izdržava lice osuđeno na pet godina, a drugo na dvije i po godine. Osuđeni su zbog razbojništva, nanošenja teških povreda i obljube nad djetetom mlađim od 15 godina u pokušaju.
Zubićeva je istakla da broj lica osuđenih na maloljetnički zatvor, prema njihovim statistikama, nije u porastu i na izdržavanju kazne obično se nalazi jedno ili dva lica.
"Na ovakvu kaznu mogu se osuditi lica koja su u momentu počinjenja djela imala od 16 do 18 godina, takozvani stariji maloljetnici, i lica koja su u momentu počinjenja djela navršila 18 godina, ali ne i 21 godinu i čiji razvoj nije na tom nivou da bi se mogla smatrati punoljetnom osobom, takozvana mlađa punoljetna lica", pojasnila je Zubićeva.
Prema njenim riječima, zakonski, nadležnost sudova za suđenje maloljetnim i mlađim punoljetnim licima i izricanje kazne maloljetničkog zatvora prestaje sa navršenih 23 godine života.
Problem - devastirane porodice
Zubićeva je pojasnila da je nekoliko faktora koji dovode do toga da maloljetnici čine krivična djela, ali je suštinski problem u tome što je došlo do devastiranja porodice i sistema vrijednosti u društvu.
Ona je navela da su neka od djece koja počine krivična djela rasla u nepotpunim, disfunkcionalnim porodicama, živjeli oskudno, lišeni materijalnih i duhovnih elemenata neophodnih za normalan rast i razvoj.
Često su, objašnjava, vaspitni kapaciteti roditelja bili nedovoljni, pa su njihova djeca odrastala udaljena od ljubavi i podrške koju dijete u porodici treba da ima.
"Nasuprot takvima, postoje porodice koje djecu prezaštićuju pa njihova djeca stvaraju precijenjenu sliku o sebi, koja im kasnije u stvarnom životu smeta, stvara disproporciju između onoga što dijete zaista jeste i onoga što misli da jeste. To otvara vrata narcističkom poremećaju ličnosti koje može biti uvod u neko krivično djelo", pojasnila je Zubićeva.
Ona je rekla da ni nezaštićenost, ni prezaštićenost u procesu odrastanja nisu dobra solucija već treba pronaći mjeru u roditeljstvu, pružiti ljubav i sigurnost, prihvatati dijete, a ako treba raditi na korekciji ponašanja, procijeniti kada treba biti blag, a kada strog. Važno je, kaže, ostati autoritet.
"Maloljetnička delinkvencija, maloljetni počinioci teških krivičnih dijela, zatvorske sankcije i slično pokazatelj su situacije u društvu i signal da je potrebno nešto mijenjati", rekla je Zubićeva.
Ona je dodala da je potrebno pronaći vrijeme za djecu i vratiti one "teške razgovore" jer oni nose poruke i vraćaju autoritet djedu, ocu, majci, učitelju, treneru.
"Neophodno je da se sve više njeguje ljubav i empatija i tako prevenira nepoželjno ponašanje mladih ljudi. Društva koja uspiju da ojačaju preventivne mehanizme sve manje će se baviti posljedicom, sankcijom i kaznom", ocijenila je Zubićeva.
Maksimalna kazna maloljetničkog zatvora može trajati 10 godina
Zubićeva je navela da se kazna maloljetničkog zatvora može izreći samo krivično odgovornom maloljetniku koji je učinio krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora veća od pet godina, a kojem zbog teških posljedica djela i visokog stepena krivične odgovornosti ne bi bilo opravdano izreći vaspitnu mjeru.
U svakom slučaju, kaže, maksimalna kazna maloljetničkog zatvora može trajati do 10 godina, za krivična djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora ili je učinjen sticaj najmanje dva krivična djela za koja je propisana kazna zatvora duža od 10 godina.
"Svrha kazne maloljetničkog zatvora je vršenje pojačanog uticaja na maloljetnog počinioca krivičnog djela da ubuduće ne čini krivična djela, kao i na druge maloljetnike da, takođe, ne čine krivična djela", dodala je Zubićeva.
Ona je naglasila da na Odjeljenju maloljetničkog zatvora lice može ostati do navršene 23 godine, kada se premješta u odjeljenja za punoljetna lica u kazneno-popravnim zavodima koji su po načinu rada i klasifikaciji najsličniji maloljetničkom zatvoru.
Izuzetno, ako je to potrebno radi završetka školovanja ili stručnog osposobljavanja, te ako ostatak kazne nije duži od šest mjeseci, lice može ostati u odjeljenju za maloljetnike i nakon završene 23 godine, ali najduže do navršene 25 godine.
Maloljetnici su uključeni u obrazovne, sportske, vjerske i druge aktivnosti
Zubićeva je navela da su maloljetnici uključeni u redovne svakodnevne obrazovne, edukativne, sportske, kulturne, vjerske i druge tretmanske aktivnosti, te u rad literarne, likovne, dramske i ekološke sekcije, kao i u kreativne radionice.
Imaju i mogućnost školovanja, ukoliko su bez školske spreme i mogućnost nastavka školovanja, ako za to pokazuju afinitet.
Dostupni su im kursevi za sticanje znanja iz oblasti informatike, stranih jezika (njemački i engleski), data im je mogućnost pripreme za polaganje vozačkog ispita, a postoji i mogućnost organizovanja onlajn nastave na fakultetima.
Učestvuju u izradi jelovnika, koriste kantinu, plaćeni su za radno angažovanje koje je sastavni dio tretmana. Omogućen im je prijem paketa, dostupna dnevna štampa, gradska biblioteka za naslove koji se ne nalaze na spisku biblioteke zavoda.
Zubićeva je istakla da se kontakt sa porodicom realizuje putem posjeta i telefonskih razgovora bez ograničenja, kao i putem vanzavodskih pogodnosti.
Prema njenim riječima, lice se odlukom suda može pustiti sa izdržavanja kazne ranije, putem instituta uslovnog otpusta koji se odobrava licima za koja se na osnovu postignutog uspjeha u provođenju individualnog programa i plana prevaspitanja u toku izvršenja kazne može opravdano očekivati da će se na slobodi dobro ponašati i da neće činiti krivična djela.
Uslovni otpust se ne može dati prije nego što lice provede šest mjeseci u kazneno-popravnoj ustanovi.
Zubićeva je rekla da se osuda na kaznu maloljetničkog zatvora briše iz kaznene evidencije u roku jedne godine od dana izdržane, oproštene ili zastarjele kazne, ako za to vrijeme lice ne počini novo krivično djelo.
