Mada je 20 godina živio u Austriji i uslužno za Austrijance podigao 26 plantaža lijeske, Paraćincu Dušanu Banjancu, povratniku iz inostranstva, ideju da u rodnom kraju zasadi lijesku dao je - zet.
Boban Dejanović, po zanimanju pravnik zaposlen u paraćinskoj Opštinskoj upravi, oženjen je Dušanovom sestrom bliznakinjom, a u plantaži lješnika vidio je šansu da poveća kućni budžet. Rečeno - učinjeno. Njih dvojica su zajedno kupili osam hektara zemlje u selu Mirilovac, a dvije godine kasnije, to je plantaža sa oko 4.000 sadnica lijeske koja je već dala početni rod.
U Paraćinu nema veće plantaže koja rađa lješnik, a među najvećim je u Pomoravlju. Pritom, dvojica ortaka upustila su se u svojevrsni rizik. Da ne bi predugo čekali na rod, zasadili su četvorogodišnje sadnice umjesto mlađih. Opsežne pripreme zemljišta za sadnju trajale su skoro godinu dana. Zemlja je bila četvrte klase.
"To smo popravili vještačkim đubrivom. Dovezli smo 50 tona otpada iz jedne šećerane i razbacali po parceli, pa onda poorali. Nakon nekoliko mjeseci kontrola uzoraka zemlje u laboratoriji pokazala je da smo uspjeli da ostvarimo PH neutralnu vrijednost. Od četvrte klase zemljišta dobili smo drugu. U međuvremenu, iskopali smo bunar da obezbijedimo vodu i plantažu ogradili, da bi tek nakon toga uslijedila sadnja", priča Banjanac.
Za samo dva dana, u decembru 2022. zasadili su svih 4.000 sadnica. Prvi simbolični rod stigao je devet mjeseci kasnije, a ove godine prinos je bio 1,5 tona lješnika u ljuspi. To je tek početak - ističu dvojica ortaka.
Prve ozbiljnije količine očekuju 2026. Poslije će plantaža donositi solidan godišnji prihod.
"Svako stablo rodi osam do 12 kilograma lješnika u ljuspi. To je četiri do pet kilograma jezgra, tako da od ove plantaže ostajaće minimum 25 evra po stablu. To i jeste glavni motiv da se uzgaja lješnik, pogotovu što žbunasta forma lijeske rađa 70 godina. Plantaža kao naša berićetna je za tri generacije, pa kako obojica imamo kćerke, i njihove porodice imaće lijep godišnji prihod", pričaju proizvođači.
A kad nema šta da se oko lijeske radi, plantaža u prelijepoj prirodi postaje mjesto za druženje i roštilj.
Berba lješnika počinje u drugoj polovini avgusta. Traje tri do četiri nedjelje. U plantažu još uvijek samo ulažu, a ukupna cifra je blizu 150.000 evra. To će se, međutim, vratiti sa svega dvije berbe u punom rodu. Jer, prema njihovoj računici, od osam hektara pod lješnikom godišnje će ostajati oko 100.000 evra. Ne zovu lješnik džabe "zlatnim grumenom".
Srbija uvozi "zlatni grumen"
Pod lijeskom je u Srbiji trenutno oko 2.700 hektara, što zadovoljava svega 11 odsto potreba domaćeg tržišta. Ostalo se uvozi, tvrdi Banjanac.
Svjetsko tržište drži Turska sa 70 odsto proizvodnje, dok ostatak obezbjeđuju Italija, Francuska i Kalifornija (SAD). Trenutna cijena očišćenog lješnika u Srbiji na veliko je 7,5 evra za kilogram, a u maloprodaji je od 1.200 do 1.400 dinara.
U inostranstvu je cijena mnogo veća, pa Dušan i Boban u perspektivi planiraju izvoz. Do tada, mehanizaciju koju već imaju kompletiraće linijom za sušenje i krckanje lješnika.
Bunar 151 metar, ograda 2,5 kilometara
Lješnik voli "da su mu noge u vodi, a glava na suncu“, pa su ortaci morali da investiraju u bunar dubok 151 metar, rezervoar od 5.000 litara vode i cisternu.
Ograđivanje plantaže je trajalo tri mjeseca.
U ogradu je otišlo dva i po kilometra žice, a drži je blizu 900 stubova – objašnjava Boban Dejanović, koji se oko tog posla najviše angažovao, piše portal "Novosti".
