Praviti energetsku strategiju tako što će se BiH u potpunosti odreći upotrebe ruskog i okrenuti ka američkom tečnom gasu, daleko skupljem, suludo je i ravno ekonomskom samoubistvu, smatra ekspert za energetiku i gasni sektor Vojislav Vuletić.
Komentarišući nastojanja pojedinih bošnjačkih političara, među kojima je i član Predsjedništva BiH Željko Komšić, da se BiH po svaku cijenu i potpuno odrekne navodne zavisnosti od ruskog gasa i pređe na takozvani sjevernoamerički tečni, Vuletić je rekao da je riječ o politički motivisanim porukama, a ne zdravorazumskim i ekonomskim.
Ukoliko BiH ne želi da ugrozi svoju energetsku stabilnost, Vuletić smatra da se ne smije olako odreći postojećih ruta snabdijevanja i priče oko spajanja sa "Turskim tokom", navodi "Glas Srpske".
"Oslanjati se samo na tečni gas i praviti nekakve političke gasovode, stvarno je suludo, ravno samoubistvu", rekao je Vuletić.
Vuletić je naveo da su netačne tvrdnje Komšića, koji je prije nekoliko dana objavio autorski tekst u jednom od američkih časopisa u kojem se navodi da je energetsku stabilnost Еvrope, pa i BiH, potrebno graditi na američkom tečnom gasu, te dodao da su to najbolje osjetile pojedine evropske zemlje koje su krenule tim stopama.
On je ocijenio i da je besmislena eventualna gradnja Južne interkonekcije, gasovoda kojim bi se BiH spojila s Hrvatskom, odnosno gasnim terminalom na Krku.
"To je bacanje para. Oni koji prate stanje na gasnom tržištu znaju da ni SAD nemaju dovoljnih količina tečnog gasa", kaže Vuletić.
Američki državni sekretar Еntoni Blinken je zajedno sa američkim ambasadorom u BiH Majklom Marfijem jedan od najvećih zagovornika gradnje Južne interkonekcije gasovoda, odnosno spajanja BiH sa terminalom Krk u Hrvatskoj, a u koji se u najvećoj mjeri doprema američki tečni gas.
Američki zvaničnici godinama upozoravaju Еvropljane, pa i vlasti u BiH, da se moraju riješiti zavisnosti od ruskog gasa. S druge strane, SAD od Rusije i dalje kupuju uranijum i to u ogromnim količinama. Rusija i dalje, pored svih uvedenih sankcija, podmiruje čak 24 odsto trenutnih potreba SAD.
