Svi smo odahnuli kada je stigla vijest da su tri radnika i vatrogasac, koje je zemlja zatrpala u okolini Lazarevca, spaseni i da su dobro. A šta se događalo tih osam sati koje ni ljudi pod zemljom, ni spasioci nikada neće zaboraviti.
Vatrogasni spasilac, Filip Đuketić, je čuo da zemlja kreće na njih i da ljudi viču, "ne, ne".
"Nagao sam se nazad, koliko-toliko da mu zaštitim glavu, pa sam ostao na laktovima i koljenima i primio tu zemlju na leđa", prisjeća se Đuketić.
Ovako dramatične trenutke tog 19. februara opisuje Filip Đuketić, vatrogasac koji je sa trojicom ljudi ostao zatrpan pod zemljom skoro pola sata.
Vatrogasno-spasilačkoj brigadi iz Lazarevca ta srijeda počela je pozivom da je jedan čovjek zatrpan u kanalu dubokom 5 metara u selu Petka, zbog obrušavanja zemlje prilikom kopanja kanala. Nisu ni slutili da će ovo biti jedna od najzahtjevnijih i najtežih intervencija.
Kada su došli na lice mjesta, spasioci su zatekli zatrpanog čovjeka i još dvojicu njegovih kolega koji su pokušavali da ga izvuku iz te rupe.
Filip Đuketić primijetio je da se zemlja polako pomjera, sišao je u rupu da pomogne radnicima, koji su, bez ikakve opreme, pokušavali da oslobode nogu svog kolege.
Dok su njegove kolege obezbjeđivale mjesto intervencije, došlo je do komplikacija. Filip kaže da je instiktivno uskočio u rupu, bez prethodne konsultacije, što nije trebalo da uradi.
"Nas dvojica smo ostali zatrpani kompletno. Imali smo vazduha zahvaljujući tome, ja sam imao šlem pa mi je davao neki prostor, on je bio ispod mog stomaka, pa je i on mogao malo da diše", dodaje Đuketić.
Vatrogasni spasilac, Dragan Marković, ističe da su kopali i rukama i ašovima, samo što prije da bi oslobodili kolege.
Vođa specijalnog tima za spasavanje iz ruševina, Vlatko Ristić, kaže da mašine nisu mogle da pomognu u spasavanju.
"S obzirom na to da je taj prostor uzan i da nisu mogle da pomognu mašine, jer bi svojim radom dodatno ugrozili obrušavanje te zemlje, morali smo da krenemo ručno. Problem je predstavljala zemlja koju nismo imali gdje da izbacimo, pa je sve išlo ručno, te je iz tog razloga tako dugo trajalo" objašnjava Ristić.
Kanal je bio uzan, dva do tri čovjeka su mogla da kopaju.
Jedino je preostalo da se pomoli
Vatrogasac Mladen Nešković kaže da su odmah krenuli sa obezbjeđivanjem lica mjesta, da bi mogli da neutrališu opasnost daljeg urušavanja zemlje.
Filip Đuketić ističe da je sve vrijeme čuo kolege kako rade, što mu je davalo dodatnu snagu.
"Nisam bio siguran da li oni nas čuju, ali sam čuo kako oni rade. Najveći problem je uslijedio kada sam osjetio drugi talas. Bilo mi je još teže na leđima. Nisam počeo da gubim nadu, znao sam da će da nas izvuku. Poznajem moje kolege, ja bih za njima ušao u vatru isto kao i oni za mnom", kaže Đuketić.
Filipu i radniku Milanu ponestajalo je kiseonika.
Detalji nezgode na putu Banjaluka - Gradiška: U sudaru traktora i automobila jedna osoba povrijeđena
"Uzeo sam telefon da okrenem svoju suprugu, pokušao sam da je pozovem 8 puta, naravno, dole nije bilo dometa, da se oprostim sa njom. Nakon toga sam izgovorio molitvu 'Oče naš' i kako sam rekao 'Amin' na kraju, tako sam izgubio svijest. Sljedeće čega se sjećam je da me je neko povukao od kolega za leđa. Ja sam udahnuo puna pluća vazduha i vidio sam kolegu Dragana prvog ispred i poljubio sam mu ruku", dodaje Đuketić.
Vođa specijalnog tima za spasavanje iz ruševina, Vlatko Ristić, navodi da kada su pošli odavde, nisu znali šta ih čeka tamo, da li je nešto što će završiti za 10 ili 15 minuta pa se vratiti bez jedne posljedice, ili će na kraju da se završi ovako.
Komandant Vatrogasno-spasilačke brigade Beograda, Dragan Miković, ističe da intervenišu kad su u pitanju teške saobraćajne nesreće, poplave, hemijske akcidenti, urušavanja, ruševine itd.
"Dakle, sve ono gdje je vanredno, to je naš dio posla, da odemo i da odredimo i da spasimo da li ljudske živote nije bilo", dodaje Miković.
Na sreću, na kraju se sve dobro završilo. Akcija spasavanja trajala je skoro osam sati.
