Globalni rat već traje, a objavila ga je priroda ljudskom rodu i, po svemu sudeći, izaći će kao pobjednik ako se ne urazumimo, upozorava biolog Aljoša Duplić iz Zavoda za zaštitu okoline i prirode Hrvatske, jer naš ekosistem zbog zagrijavanja sve više ugrožavaju opasne invazivne vrste.
Posljedice tog sukoba već decenijama su očigledne i na području Hrvatske, ali i cijelog Balkana, posebno u moru i primorju gdje se naočigled mijenja ekosistem.
U Jadransko more prodire flora i fauna iz toplih mora, a neke vrste koje smatramo zavičajnima zbog nepovoljnih klimatskih uslova napuštaju svoja staništa i osvajaju druge prostore.
Duplić kaže da trenutna situacija posebno pogoduje širenju tropskih i suptropskih vrsta. Na Sredozemlju imamo kontinuiran ulazak vrsta iz Crvenog mora od trenutka kad je probijen Suecki kanal. Njih nazivamo lesepsijskim migrantima, po francuskom inženjeru Ferdinandu de Lesepsu koji je planirao i nadgledao gradnju Sueckoga kanala.
Lesepsijske vrste u početku su se zadržavale oko Izraela, odnosno južnog Sredozemlja ali, kako se posljednjih decenija počelo zagrijavati cijelo Sredozemlje, tako su se velikom brzinom počele širiti cijelim Mediteranom, pa su neke od njih uočene i u Jadranu.
Najpoznatija je takva vrsta vatrenjača ili riba lav. Danas se može vidjeti kod Zadra, a očekuje se da će idućih godina migrirati prema sjeveru. To je predator koji prijeti domicilnim vrstama, izrazito prilagodljiva riba koja predstavlja veliku prijetnju škarpinama i glavočima.
Sreća je što je vatrenjača jestiva i ima izrazito kvalitetno meso, ali obložena je čvrstim otrovnim bodljama, što iziskuje oprez prilikom rukovanja. Na Kipru takve riblje vrste danas čine čak 60 odsto ribarskog ulova, što govori kakav dar-mar mogu učiniti i populaciji riba u Hrvatskoj, upozorava Duplić.
Otrovne ribe
Takođe, odnedavno se u hrvatskim vodama pojavila riba fuga, koja se smatra posebnim gurmanskim specijalitetom u Japanu, ali toliko je otrovna da je u Zemlji izlazećeg sunca spravljaju za to posebno obučeni kuvari.
S obzirom na to da sadrži toksin 100 puta jači od cijanida, nije rijetkost da u japanskim restoranima dolazi do trovanja sa smrtnim posljedicama. Osim toga, njen otrov je otporan na termičku obradu. U Jadranu se za sada ulovi tek nekoliko primjeraka godišnje, ali postoji opravdana bojazan od njenog širenja.
Iako se morski ekosistem, usljed globalnog zagrijavanja, mijenja dramatičnije u odnosu na kopneni, i na području kontinentalne Hrvatske zabilježeno je više od 900 stranih vrsta.
Komarci i bolesti
Na primjer, u šumama je izrazito pogođena smreka tako da je pitanje kako će šume izgledati za 20 do 50 godina. Primjećuju se promjene u sastavu travnjaka, pogotovo planinskih koji su prilagođeni hladnijim temperaturama, pa izostanak snijega dovodi do podizanja nizijskih biljnih vrsta prema planinskim vrhovima.
Oprašivači su posebna priča, ističe Duplić, jer bumbari ne podnose izrazito visoke temperature kakve su bile ovog ljeta. Dugi toplotni talasi na kontinentu izazivaće velike stresove kod bumbara pa možemo strahovati od nestanka oprašivača koji imaju značajnu ekološku funkciju.
Takođe kao primjer navodi tigrastog i japanskog komarca, nekad egzotične vrste koje su našle stanište i u Hrvatskoj. Tigrasti komarac je brodovima iz Azije svojevremeno uvezen u Luku Bar u starim automobilskim gumama, gdje su zbog vlage obitavale larve. Takve vrste nam donose i egzotične bolesti poput denge, zika groznice i dr.
Ozbiljne prijetnje
Drugi primjer je azijski stršljen, koji je velika prijetnja medonosnoj pčeli, kaže Duplić, jer desetak njih u nekoliko sati može ubiti zajednicu pčela od 10.000 jedinki.
Odnedavno se u Njemačkoj pojavila populacija sjevernoafričkih mrava, koji predstavljaju ozbiljnu prijetnju tamošnjoj infrastrukturi jer pod zemljom stvaraju velike kolonije.
Sjevernoafrički mravi mogli bi se uskoro pojaviti i kod nas, tim više jer su se dobro prilagodili evropskim klimatskim uslovima, a dodatni je problem što formiraju super kolonije koje mogu istisnuti naše vrste mrava, koje su važne za kvalitet tla, prenošenje sjemenki i ostalo.
Za sada još možemo biti sretni što do nas nisu stigle papige koje su uspostavile populacije u Briselu, Rimu, Španiji i Portugalu.
"Riječ je o maloj aleksandrini za koju je pitanje trenutka kad će stići i na našu obalu", smatra Duplić.
Priroda će opstati, a ljudi?
Zbog nesavjesnog djelovanja, ljudi za sada gube bitke s “majkom Zemljom”, koja se već suočavala s brojnim promjenama i opstala je jer se priroda uvijek adaptira na nove okolnosti.
Struka smatra kako je jedni način zaštite bioraznolikosti ugroženih dijelova Jadrana zaustavljanje gotovo svakog ljudskog djelovanja, od izlova ribe i ukidanja pojedinih plovnih puteva do smanjenja turističkih aktivnosti.
Cilj je da se do 2030. godine zaštiti 30 odsto Jadranskog mora, a od toga bi trećina trebala biti pod režimom stroge zaštite. U toj politici moraće učestvovati sve zemlje s izlazom na Jadran.
“Priroda će svakako opstati, a na nama ljudima je da promijenimo sadašnji način života ako želimo da civilizacija preživi”, poručuje Duplić, prenosi "Zagreb.info".
